Fehinoj čaršiji, čim bi se rodilo muško dijete, moralo mu se odmah dati ime. Zašto? Pa, zato što mu lovačko društvo odmah izda lovačku knjižicu i uvede ga u svoju evidenciju. I kada postane punoljetan, prime ga kao punopravnog člana.
Članovi ključkog lovačkog društva „Tetrijeb“, formiranog 1946. godine, ponekad bi otišli u obližnje planine da love medvjede, koji su proglašeni štetočinama ili neke druge životinje koje, takođe, prave štete stanovništvu.
Bio je februar, hiljadu devet stotina sedamdeset i neke. Pao je veliki snijeg, preko šezdeset centimetara.
Komšije su se dogovarale da idu u subotu u lov na medvjede na planinu Grmeč.
Međutim, Fehi se išlo u petak, dan ranije. Pitao je prvog, drugog i trećeg komšiju. Niko nije mogao ili nije želio da ide tog dana.
Pošto se bio nameračio, otišao je sam.
Lutajući planinom, naišao je na medvjeda, koji je odgovarao opisu štetočine. Kleknuvši na zemlju i dobro nanišanivši, pucao je i pogodio ga. Kad je vidio da se više ne mrda, oprezno mu je prišao i uvjerio se da je mrtav. Malo je razmišljao i pošto ništa nije mogao da uradi sam, jer je snijeg bio velik, odluči da medvjeda ostavi tu u dolini i sutra, kad svi dođu, pokupe ga.
Međutim... Idući kući, sinu mu „genijalna ideja“. - Neću ja nikome reći da sam ubio medvjeda, nego... - pomisli .
- Sutra svakako idemo svi u lov. Navest ću grupu lovaca na tu dolinu. Pustit ću nekog iz grupe da "prvi" primijeti "mog" medvjeda kako leži. Kada se to desi i kada taj lovac podigne pušku i nanišani, ja ću viknuti: - Šta to radiš? Kako te nije sramota pucati na medvjeda dok spava? Onda će on reći: - Pa, šta da radim? Ja ću mu reći: -Ako si muško i ako si hrabar, evo ti nož i obračunaj se golim rukama s medvjedom.
Onda će on, vjerovatno, reći: - Pa, ako si muško i ako si hrabar, obračunaj se ti golim rukama sa medvjedom! Tada ću otići ja i... pošto je medvjed već mrtav od juče, kada ga pred svim prisutnim lovcima "izbodem" nožem, pričat’ će se o mojoj hrabrosti...." Divio se svojoj zamisli.
* * *
Sutradan, krenuše u lov. Sve je bilo po dogovoru. Feho je govorio: - Idemo ovuda, idemo onuda. Ostalima je bilo svejedno. Imali su dan pred sobom. Mogli su prečešljati dobar dio Grmeča.
Kolona je išla šumskom stazom. Feho je bio pri kraju kolone, kako bi imao uvid u dešavanja, preporučujući im kuda da idu.
Odjednom...
Lovac Halim s čela kolone se trgnu i podiže pušku, primijetivši medvjeda u dolini kako leži. Vidjevši to, Feho mu pritrča i pokaza rukom da spusti pušku.
I sve krenu po njegovoj zamisli.
U stvari... to uopšte nije bio medvjed kojeg je on ubio dan ranije. Mnogo je sličnih dolina u toj planini, a Feho je bio ubijeđen da je to ta dolina i taj medvjed.
Upitao je Halima: - Šta to radiš? Kako te nije sramota da pucaš na medvjeda dok spava?
On začuđeno odgovori: - Pa, šta da radim? - Evo ti nož, ako si muško i ako si hrabar obračunaj se golim rukama sa medvjedom! - predloži mu.
- Ako si muško i ako si hrabar, obračunaj se ti golim rukama s medvjedom! - ljutito uzvrati Halim, ne shvatajući pozadinu tog prijedloga.
- Idem ja! - reče Feho, stisnu nož i samouvjereno potrča prema medvjedu.
Kolege lovci su znali da je Feho poseban, ali da bi takvo što uradio, ne bi vjerovali, da nisu vidjeli rođenim očima.
Gledali su netremice šta će se desiti.Feho je trčao prema medvjedu i odjednom, kao Zagor iz crtanih romana, odrazi se sa zemlje, držeći nož u dignutoj desnoj ruci.
Tog momenta, medvjed se probudi, diže glavu i u čudu pogleda Fehu, koji je uveliko letio ka njemu.
Vidjevši dignutu glavu medvjeda, Feho se, u letu, od straha onesvijesti.
Onako bez svijesti i ukočen, bubnu u medvjeda, što ovoga prepade i natjera u bježaniju.
Ostali lovci su pucali za njim. Ništa nisu uradili. Pobjegao je i nestao u gustoj šumi.
Lovci, kolege, pritrčaše Fehi i onako ga ukočenog, s nožem u ruci, nabaciše na deku i ponesoše kući. Sreća – disao je.
Bockali su mu ruku, kako bi ispustio nož. Nisu uspjeli. Grč je bio jak. Kasno uveče je počeo popuštati nož, koji mu je, tek iza ponoći, ispao iz šake. Sedam dana, zbog ukočenosti, nije mogao žvakati. Samo je pio mlijeko na slamku i nije mogao govoriti.
Osmi dan je progovorio.
Pitali su ga: - Pa, šta ti bi, Božiji čovječe, da onako napadneš medvjeda?
- Greška – smijući se, tiho odgovori Feho i dopriča im šta se sve dešavalo tog dana i kakav je plan bio skovao.
Velid Bajramović
Nakon gotovo rasprodatog prvog tiraža, koji je iznosio 3000 primjeraka, zbog velikog interesovanja čitalaca sa većine kontinenata, naš književnik već planira štampanje drugog tiraža. Ukoliko želite kupiti knjigu našeg Ključkog književnika Velida Bajramovića, "Oskar za sporednu ulogu", istu možete naručiti putem ovlaštenog međunarodnog distributera, internet knjižare www.interliber.com ili ako kliknete OVDJE
|
|