Da dragi Allah odluči stvoriti dženet (raj) na zemlji, za povjerovati je da bi u uži izbor odabrao malo i slikovito bosansko mjesto Velečevo. Ovaj epitet zaslužuje po svojoj istinskoj ljepoti i geografskom položaju.
               Velečevo je smješteno na magistralnom putu Bihać-Jajce u blizini grada Ključa čijoj opštini i pripada. Sa sjeverne i sjeveroistočne strane obgrljeno planinskim vijencem a sa južne i jugozapadne bosanskom ljepoticom rijekom Sanom.
               Pravo i istinito bogatstvo ovog mjesta su na prvom mjestu vrijedni mještani, pravi gorani i goranke, stasiti vrijedni k'o od brda odvaljeni i vrlo temparmentni, ljudi od riječi, vrlo gostoljubivi i nada sve veliki vjernici. U drugo bogatstvo ubrojio bih prirodne izvore pitke vode, a takodjer bih spomenuo poznati potok koji se ponosito spušta niz cijelo selo i uljeva u rijeku Sanu. Nekad je ovaj potok pokretao mlin (vodenicu) koji je opsluživao cijelo Velečevo a bogami i okolna sela, meljući na prirodan način razne žitarice. Nadalje tu je i vrlo plodonosno Velečevsko polje koje se proteglo niz Sanu i uzveralo sve do pola sela, odakle počinju da se nižu sve kuće do kuće sve ljepša od ljepše, pa tako redom sve do planinskog vijenca povrh sela koji je ponosito obgrlio ovo mjesto.
               Nekad je ovo mijesto imalo preko tri stotine kuća sa lijepim mejtafom (džamijom koja nije imala minaret) gdje su vjernici obavljali namaz. Ispred mejtafa je prirodni izvor pitke vode (točak) gdje se mogao uzeti i abdest. Dalo je Velečevo vojskovodja, pisaca, pjesnika, slikara, a bogme i hrabrih boraca koji se iskazaše svojom hrabrošću u odbrani svoje domovine. Ima Velečevo i dosta biznismena kako u bijelom svijetu tako i u samom mjestu. Stanovnici ovog mijesta su Bošnjaci (Muslimani) a bave se poljoprivredom, stočarstvom, trgovinom jednom riječju svim i svačim.
               Ovu idilu uznemiri nesretni rat, dodjoše neki drugi ljudi koji nisu znali cijeniti ljepotu, i božiju blagodat, već osknaviše ovo lijepo mijesto svojim prisustvom. Ništa im nije bilo sveto, srušiše mejtaf i skoro sve obiteljske kući sa pratećim objektima, Velečance istjeraše sa njihovi ognjišta, a neke i pobiše. Ratni vihor kako dodje tako i prodje, samo ostaše ruševine i srditi Velečanci. Jako ljuti i ojadjeni odlučiše Velečanci da u inat izgrade još ljepše i veće svoje mijesto, što im uz mnoga odricanja i uspije. Čak svojom dobrotom i humanošću izgradiše i velelijepu džamiju, vrlo modernu i funkcionalnu, koja krasi cijelo Velečevo i koja se vidi skoro sa svakog prozora Velečana, jer je napravljena u dnu sela izmedju magistralnog puta i rijeke Sane, a u blizini mezarja rahmetli Velečana koji se božijom voljom preseliše na ahiret.
               U ovoj džamiji službuje vrlo uspješno imam, nešto savremenijih vjerskih nadzora, ef. Zuhdija Karaga koji sa takvim svojim pristupom uspijeva okupiti dosta mladeži, koja pohadja vjeronauk u savremenoj učionici koja se nalazi u sklopu džamije. Okupio je i podosta i nas starijih, što se vidi petkom kad je džuma a naročito kad je mevlud ili tehvid.
               Ima Velečevo i jednu zgradu koja nije bila porušena i koja se nalazi odmah do džamije, u njoj je smiještena škola i mjesna zajednica, a predvidjena je i ambulanta a na katu su stanovi. Dosta lijepo zdanje. Da bi Velečevo bilo i ostalo pravo Velečevo ima još trgovina, ugostiteljskih objekata i jednu savremenu benzinsku pumpu pa čak i dvije trgovine gradjevinskog materijala.
               Sad skoro cijelo mijesto je isprepleteno asvaltiranim putevima uličnom rasvjetom, telefonom, prirodnim vodovodom koji ima svaka kuća. Sve kuće em su lijepe, em savremene, em ih krase voćnjaci, bogati vrtovi, uredna i lijepo uredjena dvorišta pa izgledaju kao da se sama natječu koje će biti urednije i ljepše. Sve ove ljepote daju ovom mjestu posebnu draž i gdje se zaista mogu napajati oči željne prirodne ljepote.
               Maksuz selam svim Velečanima ma gdje god bili!

Hasan Jakupović

Hasan Jakupović je rođen u Kozarcu, 1947 godine, odakle se 1969 godine preseljava u Rijeku, primorski grad u Hrvatskoj. Nakon mirovine, 1990 godine njegove posjete sestri u Ključu su učestale pa "pošto mi se Ključ i ljudi jako svidjeli odlučio sam da se tu i preselim pa sam kupio kuću u Rudenicama". Sa svojom suprugom često provodi vrijeme i mirovinu u Ključu. Ima tri sina koji žive u Rijeci, ali koji, isto često kao i Hasan, idu u posjetu u Ključ i Rudenice.