Mjesto Rudenice nalaze se na magistralnom putu Ključ - Mrkonjić grad, to je prvo mjesto odmah na domak Ključa. Dio rudeničkih kuća uredno je poredan kraj samog magistralnog puta, prije zvanog put AVNOJ-a. Dok drugi dio kuća nekako stidljivo se uzverao uz blagu padinu prema izvoru zvanom Žbanca i tu zastale kao da su malo razmišljale pa dalje nastavile da se penju prema visoravni Smrdelj, ali samo u puno rijeđem poretku. Dali su se uplašile veće uzbrdice ili im se nije dalo ići u šumu bogami neznam, a možda nisu htjele da se previše odmaknu od plahe rijeke Sane. Kroz ove kuće nekako se ugurao i makadamski put, koji vjetar mete, a kiša pere pa ga ponekad i dobrano ispere. Kod samog izvora još poznatog kao točak put se malo raširio tako da je napravio mali trg koji sad služi za okretanje vozila, a zna se nasuti i po koja boca dobre vode kad je ima na izvoru. Rudenice su dosta bogate sa vodenim izvorima, koji služe stanovništvu kao prirodni vodovodi.
               Prije rata vjerujem da je ovo mjesto bilo solidno uređeno, to je vidljivo po lijepo složenim kućama, koje su brižljivo poredane od magistralnog puta pa sve do podno Smrdelja. Iza kuća su razbacane livade i vočnjaci, tako lijepo kao da ih je tu poredao najbolji svjetski umjetnik. Cijeli dan ovo lijepo mijesto obasjava sunce, pa kad bi svaki drugi dan padala kiša nebi bilo previše za žednu zemlju Rudeničku.
               Sadašnji stanovnice Rudenica su mješoviti; oko osamdeset posto su Muslimani Bošnjaci, a drugi dvadeset posto su Srbi svi penzioneri; ima nas i stari a bogami i mladi, dao bog ima i oko osamnestero dijece školskog i doškolskog uzrasta. Bavimo se svim i svačim, od vrtlarstva, stočarstva, voćarstva, pćelarstva, uzgojem bikova za koridu, poljoprivredom a bogami ima i malo šverca, "mora se živjeti" kako mi zna reći jedan komšija. Iako smo miješani živi se dosta snošljivo, skromno ali pošteno. Normalno sine i po koja varnica kao i svagdje ali se brzo i ugasi. Sve komšije vole pomoći jedni drugim, a naročito u poljoprivrednim poslovima. Mi koji smo novopristigli stanovnici Rudenica pomalo pokušavamo opravljati naše kuće koje smo kupili od bivših stanovnika pa sad Rudenice počinju dobijati opet svoje lijepo novo lice, koje im pripada. Po pričanju starosjedioca ovog mjesta prije je ovo područje bilo obično polje koje su obrađivali vrijedni Ključani, na kom su sijali razne žitarice, a kad se izgradila pilana počeli su da se doseljavaju iz Ratkova i drugih mjesta stanovnici koji su večinom radili na pilani. Tako su pomalo uzimali placeve i pravili kućice, to su bile brvnare, kamene i takozvane riglovane kuće. Sad ima nešto planskih kuća sa građevinskom dozvolom koje su zidane na nešto savremeniji način, sve kuće su u ovom nesretnom ratu dosta oštećene, ali vjerujem da će vrijedni novi vlasnici da ih poprave.
               Imamo i zgradu Doma kulture u dosta dobrom stanju, gdje se prije rata okupljala mladež koja je dolazila čak i iz Ključa, a koji još uvijek nismo potpuno aktivirali. Nemamo ni ulične rasvjete, betonski stubovi su nekako postavljeni, ali ne po cijelim Rudenicama (prije su bili drveni). Telefonske linije su instalirane u cijelom selu i to dobro radi.
               Ove godine sam uočio vrlo veliku potrebu za gradskim vodovodom jer su Rudenički izvori počeli često presušivati. Ono vode što je preostalo je upitne kvalitete, a voda život znači. Ja sam se obraćao sekretaru mjesne zajednice u Velečevu sa problemima Rudenica a koje mi nismo u stanju riješiti u vlastitoj režiji kao što je: ulična rasvjeta, gradski vodovod, kanalizacija, asvalt i čišćenje raznih divljih deponija smeća. Ako nam naši gradski oci uspiju ove naše probleme riješiti vjerujem da će naše Rudenice opet da se rode i da zasjaju još ljepšim sjajem. Vjerujem od svih mjesta u okolici Ključa nekako su naše Rudenice najviše zapostavljene, ama baš u svemu. Sve će mo učiniti da naše mjesto postane oaza mira.

              Šaljem selam i pozdrav svim dobrim ljudima.

Hasan Jakupović

Hasan Jakupović je rođen u Kozarcu, 1947 godine, odakle se 1969 godine preseljava u Rijeku, primorski grad u Hrvatskoj. Nakon mirovine, 1990 godine njegove posjete sestri u Ključu su učestale pa "pošto mi se Ključ i ljudi jako svidjeli odlučio sam da se tu i preselim pa sam kupio kuću u Rudenicama". Sa svojom suprugom često provodi vrijeme i mirovinu u Ključu. Ima tri sina koji žive u Rijeci, ali koji, isto često kao i Hasan, idu u posjetu u Ključ i Rudenice.