M E N U

   H o m e

G r a d    K l j u č
   Ključ danas
   Historija grada
   Geografski položaj
   Infrastruktura
   Stanovništvo
   Ključke razglednice

Z a b a v a
   Ključ Caffe
   C   h   a   t
   F o r u m

G a l e r i j a
   Foto album Ključa
   Stari grad
   Ključ ljeta 2004
   Ključ noću
   Ključke ljepote
   Regata   2004
   Skokovi 2004
   Teferič na Sani
   Ključ Info Team 2004

Radio  Ključ
   Naš radio
   Programska šema
   Cjenovnik reklama
   Tehnička podrška

R a z n o
   Vaša pisma
   Poznati Ključani
   Ključki adresar
   Ključani u svijetu
   Linkovi
   Važniji telefoni
   Imenik organizacija
   Poslovni imenik
   Knjiga gostiju

     
   Arhiva vijesti   1
   Arhiva vijesti   2
   Arhiva vijesti   3
   Arhiva vijesti   4
   Arhiva vijesti   5
   Arhiva vijesti   6
   Arhiva vijesti   7
   Arhiva vijesti   8
   Arhiva vijesti   9

     
   Ključ Info Team

Naši saradnici
   Filips Web Design
   Free BiH
   Ključ Home Page
   MSŠ Omer FILIPOVIĆ
Ključ Info Team

Sulejman FILIPOVIĆ - CUNI 
Eldar ŠEHIĆ - ŠANER
Alija KIŠEVIĆ - ČIKO  
Vernes MUSLIMOVIĆ - VESO










SRAM VAS BILO





 

          Ne kupujem tabloide ili sasma rijetko, obično kada me naslovnica privuče pa ne mogu odoljeti. Tabloidi u štampi dodju nešto poput kurvarluka u životu; Ozbiljni i oni što sebe drže takvim, izbjegavaju "žutu štampu", ali ako im dopadne ruke ne mogu odoljeti, a da ne zavire unutra.
          A meni se upravu desilo tako nešto, ljeta 2004 godine; Šetam ja Banjalukom, kada me sa jednog, drugog, trećeg … kioska, podje "šamarati" nekakav "Kurir", senzacionalističkim, krupnim slovima ispisanim naslovom "SRAM VAS BILO" popraćenim velikom fotografijom poznate pjevaljke Brene.
          Odmah mi je bilo jasno o čemu se radi, no uzeh list i zaista, u popratnom tekstu žestoko se "odvaljuje" po gospodji Fahreti i mužu joj Slobodanu, što su otišli u Tuzlu i položili cvijeće na spomen obilježje nastradalim (mahom mladi ljudi) od onovremenog srpskog terorističkog granatiranja civilnog stanovništava u centru grada.
          Dobro, gospodja se tu nešto kao, uglavnom nemušto, brani, mada razloga nema – pa i drugi su to prije nje činili, te Čolić Zdravko, te ovaj te onaj … itd …itd …bla …bla … bla …
          Tekst je ogavan, pun odvratnih laži (spominje se 2.000 pobijenih i još toliko što lakše što teže ranjenih - !?!?!? – prilikom "napada" na kolonu Jugoslavenske vojske, što se negdje pred početak otvorene nacionalističke agresije na BiH, povlačila iz Tuzle, a eto niko još nije našao za shodno da se porodicama tih mladih pobijenih vojnika, makar uljudno izvine … itd … itd …)
          List se kupuje "k’o halva" – biće stoga i da se čita (izgleda ova vrsta "polu-štampe" je jedino, što taj naš jadni polu-svijet i čita).


L A Ž

          Zapanjujuća je spremnost našeg svijeta na malo, istrenirana stoljetnim navikavanjem na teška odricanja, na poniznost i snishodljivost spram vlasti koja se uvjek doživljava kao sila, ničim ograničena sila, ni pravom, ni etikom, na koje se opet, tj. na pravo, red i zakon, gleda s’ nekim historijskim prezirom onih koji znaju, da su sva ta pravila, regulativa i zakoni tu samo da bi bili kršeni, zaobidjeni i u nered zametnuti - pusti zakon, biće onako "kako narod hoće" i "kako se dogovorimo", a ako ne ide tako, "pa mi bar znamo da se bijemo", onda će mo, da se ne lažemo, onda će mo silom – jer sila je ta koja se pita i koja "ureduje" i k tome još i ponajbolje u stanju nereda, jer iz svakog takvog stanja proizilazi nazovi red, nametnut onim koji ima silu …
 

Radomir Konstantinović

          O ovoj je fenomenologiji civilizacije - ni u selu ni u gradu - pisao mnogo prizivani Radomir Konstan- tinović u svojoj "Filosofiji palanke", što je nezaobilazno djelo u razumijevanju imaginarnog koncepta bijede duha kao sukusa "filosofije bijede".
          I mada je Konstantinovićevo djelo prije svega studija o "srpskoj (srbijanskoj) patrijarhalnoj civilizaciji", nedvojbene su refleksije i reference "palanačke civilizacije" na duhovnost na širim ex YU prostorima, kako to Filip David pravilno uočava u svom ogledu o filosofiji bijede ( F.D. "Fragmenti iz mračnih vremena").
          Ako pak postoji nešto što bi se moglo označiti temeljnom dogmom, centralnom odrednicom filosofije bijede, bijede duha napose, onda je to ponajprije – laž.
          Rodno mjesto laži je bijeda i to duhovna bijeda. Ne radja materijalna bijeda nužno laž, mada pogoduje laži i manipulaciji svake vrste. I dok materijalna bijeda može dovesti i do revolucije, brzog i nasilnog mjenjanja "stanja" stvari (uistinu ne uvjek ka boljem), dotle duhovna bijeda pasivizira i umrtvljuje narodni duh.
          Laž je temelj svake prevare. Medjutim, dok se pošten svijet stidi laži, "projektanti" bijede duha uzdižu je na pijedestal najviše vrijednosti i spasitelja narodnog. Nije li upravo "laž spasila srpski narod" (Dobrica Ćosić – Gedža).
          I dok je u uredjenim i prosvijećenim ljudskim zajednicama dopustivo pretjerivati, ali ne i lagati, u carstvu filosofije bijede dopustivo je sve, pa i lagati i k tome još pretjerivati u laži - još i ponajprije.
 

Slobodan Živojinović
i Lepa Brena
          "Kurir" i kurirsko pljuvanje po Breni i Slobodanu nisu nikakav egzemplaran ili posebno karakterističan primjer "umnogostručene laži" nego su prije pravilo, nepisano, ali dio jednoga poželjnog "palanačkog stila" po kome je pojedinac ništa a grupa (pleme, nacija …) sve. U tom smislu gornji nas CD Gedža je, kao "ideolog laži" u službi srpskog naroda, isto što i - recimo Gebels, koji je u jednom drugom vremenu jednako tako stavio laž u službu njemačkog naroda. Ideološka matrica je u oba slučaja ista – monogo ponavljana laž na kraju se prima istinom.
          Laž u socijalnoj funkciji ekonomisanja istinom javlja se na, nazovimo to tako, mikro i makro razini i pri tome kao gola laž, kao poluistina / polulaž , a nekad i kao način i sredstvo da se dodje do istine ("korisna laž"!?)
          Pojedinac stvara javni imidž o sebi po modelu: poroci tajni, vrline javne. Laž na ovoj mikro razini traje od kada je ljudi u uredjenoj zajednici. Istina, dok je religijska svijest bila jaka i narod istinski vjerovao "da će biti pitan", jer Bog vidi sve", lagalo se manje, a i kada se lagalo, lagalo se uz osjećaj grižnje savjesti.
          Društveni je problem medjutim ne ova personificirana mikro laž , nego ta famozna mitska i ćosićevska makro laž, laž kao vrijednost po sebi, laž izdignuta na tron, laž kao najviša vrijednost u nekom društvenom sustavu. Tada obična laž postaje PROKLETA LAŽ, a sve iza toga je nesreća, zlo i napast svake vrste. Iza toga je MRZNJA.
          Mržnja i iz nje izbilo zlo, krajnji su rezultat VELIKE LAŽI, ukorjenjene magije zla na balkanskim prostorima niskih potreba. Prostor je to povjesnim hirom malginaliziran u u ukupnom historijskom hodu Evrope, napose u kolosalnom iskoraku ka civilnom društvu. Prostor u kome ISKONSKI STRAH – strah od smrti (kao jedno od izvorista iz kojega se rastače bijeda duha), dominira ukupnom ljudskom egzistencijom; Prostor je to rudimentirane gradjanske svijesti potisnute u "geta tišine", jer joj eto, vrijeme nije; Prostor carstva predrasuda, laži, kića i perpetuiranih vrijednosti …
          Humus laži su predrasude i kao takve nazaobilazne su u razumjevanju laži kao socijalnog fenomena. Predrasude nastaju iz njeznanja iz ignorancije ili se pak svjesno šire; I tu je ta odgovornost inteligencije koja je na tim našim ex YU prostorima, gotovo pa kompletno kapitulirala i svela se dijelom na glasno-govorničku, promičbenu (propagandnu) ulogu od naroda otudjenih političko/kriminalnih elita a djelom, kao "siva moždana masa" naroda, na kreaciju i "osmišljavanje" palanačkih impulsa. Rezultat takvog stanja jeste gotovo endemsko kočenje, primanje i širenje laži kod nas, ne zbog toga što smo mi eto ta neka posebna sorta ljudi – neljudi, nego što stoljeća prolaze, a traje to jadno stanje bijede duha što onda proizvodi jedan mentalitet koji takodjer traje i prenosi se "sa generacije na generaciju" (F. David).
          Nije da se narodni duh ne otima i ne brani. Narodna, biće baš srpska, kaže – "Velikaši, proklete Vam duše", pa - "Teško je živjeti u poštenju, a kamo li u nepoštenju". Jednako tako - "U laži su kratke noge".
          I mada se svaka laž, a ponajprije "oficijelna", na kraju, prije ili kasnije - raskrinka, pa bi se dalo, shodno onoj latinskoj reći kako i istina, poput pravde, zna biti spora, ali je dostižna, posljedice u medjuvremenu sijane i umnožavane laži nisu samo umrtvljeni narodni duh, pasivna i lijena podanička svijest, nego se sve skupa završava istinskim zlom, katastrofom i svekolikim rasulom – ljudskih života i materijalnih i duhovnih vrijednosti, što ima tendenciju obnavljanja, jer uistinu - istina još nije kod nas raskrinkala laž.
          Pa ipak istina je jedina naša nada jer istina jeste smrt laži. Istina je lijek za sve te balkanske laži i predrasude. Istina je ono što je potrebno tim napaćenim narodima; Istina kao krik, urlik i vapaj napaćene narodne duše. Pravda se temelji na istini nikada na laži. Na laži utemeljena pravda je nepravda najgore vrste, pa i ZLOČIN. Društvo koje funkcionira na principu svjesnog proizvodjenja i širenja laži je kriminogeno, kriminalno i u krajnjem zločinačko.



Nihad Filipović




OVDJE KLIKNEM I VRATIM SE NA "FILIPIKE"





Web koncept i grafička obrada:   Sulejman FILIPOVIĆ - CUNI



Copyright by Filips Web Design & Ključ Info Team - 2004.                All rights reserved.    Powered by freebih.com network