Stari Latini koji su pohodili naše krajeve, liječili su svoje ratnike
pored rijeke koju zbog njene čistoće i ljekovitosti nazvaše Sana
( po latinskoj rijeci " sanus " što znaci " zdravlje ")

---

- Naš grad kroz historiju -

---

             Prvi tragovi postojanja prahistorijskih ljudi na ovim prostorima javljaju se preko nosioca vučedolsko-slavonske kulture u bakrenom dobu (eneolitu), pa preko starijeg bronzanog i željeznog doba. Prvi poznati stanovnici doline rijeke Sane u željeznom dobu bili su pripadnici Mezeja. U rimskom periodu, grad ulazi u sastav rimske provincije Dalmacija. U toku seobe naroda od IV do VII stoljeca preko naših prostora protutnjala su hunska, germanska, avarska, slavenska i mnoga druga plemena, ostavljajući za sobom razorene i spaljene gradove i utvrde. Slavenska bezimena plemena trajno naseljavaju ovo područje, formirajući svoje župe i šire oblasti.

Ključ, grafika iz 1493.godine

      Ključ se zvanično, u historijskim izvorima, prvi put spominje u povelji bosanskog bana Stjepana II Kotromanića 1322 godine, kojom on potvrduje ključkom knezu posjede njegovog djeda. Ključ je ipak mnogo stariji, jer se u njegovom kompleksu nalaze rimski objekti.

      Prve temelje udarili su mu stari Rimljani u toku prvog stoljeća naše ere. U toku slavenskog srednjeg vijeka nastaje vojni dio dvora gospodara i ključko podgradje, s tim sto Osmanlije zaokružuju kompleks grada sa gradnjom svojih utvrda sa aviljom pod nazivom Tabori.

      Stari grad Ključ i njegovi gospodari igrali su značajnu ulogu u historiji srednjovjekovne Bosanske države. Drevni grad Ključ sastoji se od tri različita arhitektonska kompleksa i to : rimskog, srednjovjekovnog, slovenskog i osmanlijskog dijela. Radjen je u romanskom, gotickom i orjentalnom stilu.

      Stari grad Ključ spadao je u najstarije, najveće i najutvrdjenije gradove srednjovjekovne Bosanske države. To je po svom izgledu impozantan grad sa čijih se bedema širi vidik na sve strane sanske doline. Grad se sastoji od vojnih tvrdjava, dvora gospodara grada i ključkog podgradja, koje je predstavljalo kulturni, vjerski i zanatsko-trgovacki centar.

      Posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević bježeci ispred Osmanlijske ekspanzije u Bosni, potražio je utočiste u tvrdom gradu Ključu 1463 godine. Poslije bitke ispod starog grada kralj se na data obećanja predao Turcima. Oni ga odvode u Jajce gdje su ga i pogubili. S predajom posljednjeg bosanskog kralja u Ključu, pala je srednjevjekovna Bosanska država i završila njena historija u Ključu.

      Za vrijeme kraljevine SHS Ključ je ušao u sastav banovine Hrvatske. U periodu izmedju dva svjetska rata dobio je električnu rasvjetu, sokolski dom, drugu pravoslavnu crkvu, koja je sačuvana do današnjih dana. U toku Drugog svjetskog rata bile su velike ljudske žrtve na strani svih naroda kao i materijalnih razaranja. Grad je potpuno razoren i spaljen.

      Od 1945 do 1991 godine tekao je proces obnove i izgradnje privrednih kapaciteta, vanprivrednih objekata, željeznica, mostova. U ovom periodu izgradjen je novi grad, obnovljena su sela i stvoreni uslovi za normalan život. U periodu rata 1992-1995 godine Ključ je opet razaran i uništavan, a u stravičnim zločinima stradao je i veliki broj muslimanskog stanovništva.