Čini mi se da sam prošle godine više dana proveo u Ključu nego ove 2005, a možda mi se samo čini… Jer ljeto 2004 ostalo je u sjećanju na ljude s kojima zajedno održavam ove stranice. Naše zajedničke večernje izlaske, jagnje pored Sane, priče do kasno u noć, pa moram spomenuti i našu malu ekspediciju na Stari Grad koja je napravljena više radi vlastiog ćeifa, ali i zbog fotografija koje smo gore napravili. No, najbolje je spojiti ugodno s korisnim... zar ne ?
     Na Hajribašči smo napravili malu pauzu, zaustavili kod ljubazne porodice Fahrudina Jauzovića i gdje smo uz ugodnu priču (i veći broj viceva) bili počašćeni sa svježim mladim krastavcima tek ubranim iz bašte (meni inače najdraze povrće)… Uživalo smo, Cuni, Alija i ja, a pošto ove godine nisu bili dole moram im reći slijedeće:
Momci :

Opet sam se kupao u Sani. Šetao noću gradom u one sitne sate kad nema nigdje nikoga. Jeo sam ćevape kod Keke, Jasmina i Feše. Pio onu frišku hladnu vodu sa bunara na Hajrbašči. Išao sam na Stari Grad sa novinarom Benderom… Opet smo bili pozvani od porodice Jauzović, no ovaj put na pečene mlade kukurze.

     E samo da znate kako su bili dobri. Nedostajali ste mi i nadam se da ću vas sledeće ljeto ponovo sresti sve u Ključu zajedno sa Vesom. Žao mi je što nisam napravio fotografije, al' kukuruzi su bili tako dobri da su mi ruke bile pune posla… Osim toga nebi bilo fer da vam pošaljem te fotke jer bi vam išla pjena na usta :) ha ha

     Iako nam se žurilo nismo mogli odbiti poziv porodice Jauzović koje nije mrzilo da se za trenutak odvoje od posla pripremanja zimnice. Ovom prilikom želim da im se zahvalim i da kažem da mi je strašno žao što sam se u putu mimoišao s njihovim sinom Belim, drugom iz škole. Nadao sam se da ću sresti još i Mehmeda Hotića - Medu i još neke ljude iz dijaspore ali…

     Pored neke raje koje sam upoznao poslije rata, kao što su fotografi Dževad i Rufad, legenda Edo koji radi u internet kafeu Milenium, lijepo je bilo sresti i ljude koje sam znao prije rata, kao što su Edo iz Radio Ključa, pa moram spomenuti i Alema koji radi u kafiću Azuro. S njim mi bude svaki put dobro, jer se uvjek vratimo u neke stare prijeratne dane kad smo svirali u KUD-u i ostala je želja da se malo bolje organizujemo, nabavimo instrumente i pokušamo zamoliti ljude iz KUD-a za adekvatne prostorije kako bi stari muzičari, a i novi naraštaji dobili priliku da muziciraju.

Da bi ovu sliku mogli vidjeti u velikom formatu KLIKNITE OVDJE

     Alemova grupa se zvala "Crni Prišt", kasnije samo "Prišt" i evo koristim priliku da objavim fotografiju posljednjeg njihovog koncerta u Domu kulture Ključ 1991 godine pred sam rat…. Vjerujem da ako ima onih iz naše generacije koji posjećuju ovaj site, bar na trenutak vratiti u vrijeme kako je to nekad bilo… a davno je to bilo …prije 14 godina…
     S lijeve strane ispod Titove slike (na ovoj maloj slici ona se ne vidi) s lijeva na desno je Alem za solo gitarom , za ritam gitarom Kaja koji živi, radi i svira negdje u Banjaluci, za bubnjevima se vidi Sanel koji danas radi u Sarajevu kao informatičar, za klavijaturama je Pide ne znam šta je s njim, a desno sa bas gitarom, Vernes Muslimović - Veso, inače danas informatičar, živi i radi u Norveškoj i na žalost nebavi se više s muzikom…

     Eto toliko za ovaj put. Imao bih mnogo toga da pišem ...uspomena i sjećanja je puno a vremena premalo.