|
|
Dragi kume,
|
Piše:
Nihad Filipović
|
|
Sav “vic” je u gluposti. Glupost upravo kosmičkih dimenzija drma ovaj naš mali planet. Nije to zlo i vječita utakmica između zla i dobra nego je to glupost. Zlo i dobo, pa to je etika. To je nadgradnja. A glupost, ona je izvan etike. Glupost je biološki ukorijenjeni dio onoga što nas čini onim što jesmo po rođenju. Genetskim materijalom sa generacije na generaciju ne prenosi se dobro i zlo, kao što se ne prenosi ni narodnost, nacionalnost, religijsko uvjerenje i slično, nego se kume prenosi siva moždana masa i potencijal koji ona u sebi nosi i za glupost i za njen opozit..
Nema razloga da se nešto posebnu tu u obrazovanje uzdamo zemljače. Obrazovanjem se može korigirati odnosno razvijati genetski potencijal, ali je obrazovanje, posebno visoko, kao socijalna, društvena kategorija dostupno tek neznatnoj manjini, od koje opet dobar dio izgleda ne može se odlijepiti od svog socijalnog porijekla i razmišljati istinski slobodno, a dio faktički procesom obrazovanja tek razvija komponentu gluposti koju valjda svi nosimo u našem genetskom kodu, ali nemamo mogućnost svi da je potisnemo komponentom razuma.
 
Ja sam kume u svom životu, a vjerujem i ti u svome, vidio i svakodnevno ih i dalje viđam, masu obrazovanih budala. Oni su zapravo svuda oko nas. Hodaju, ponašaju se i izgledaju “normalno”, upravo banalno i u tome i jeste zarazna “ljepota” bedasto-će. “Najveći dio našeg uvoza dolazi iz inozemstva”, kaže jedan takav. Pa onda doda, kao fol nema veze, “budućnost će biti bolja sutra.” Hallelujah mr. president.
 
Glupost i njen opozit, te njihovo Darvinovsko selektivno evoluciono nadmetanje, odlučujuće opredjeljuju ukupno stanje odnosa na planetu zvanom zemlja. Možda kume i u svemiru, ali to nam je nedokučivo, a onome o čemu neznamo ništa, bolje je ćutati, što reče Gete razmišljajući o Bogu.
 
Ono što je dokučivo međutim jeste stanje i odnosi koje smo zapravo “ozidali” mi, ljudska vrsta, vrsta iznad svih ostalih hajvanskih redova, vrsta što stvara i “vrti” svijet i odnose u svijetu na ovoj svemirskoj ljušturi koju nam je Svevišnji podario kao dom.
 
A šta tu vidimo, što nam se kazuje u svakodnevnom životu? Pa vidimo, evo pod jedan, muškarac i žena su različiti. Biološki različiti. Onaj dio razuma u nama, kazuje nam, da iz te somatske moraju slijediti i psihološke razlike, a iz njih razlike u doživljavanju i "viđenju" koje čega.
 
Eto nekako smo dokučili kako žene i muškarci različito "vide" seks, prve više kao dio ukupne i stabilne prije i iznad svega emotivne veze, a drugi više kao čisti prirodni nagon. U pamet nam je nekako ušlo i da nagon za produženje vrste, kojega, usput rečeno, nikada tako ne prepoznajemo, nego isključivo kao samoživi nagon zadovoljstva pražnjenja, da je taj nagon u muškaraca najsnažniji u pubertetskoj fazi sazrijevanja i da "drži" muškarce sve do tridesetih godina, nakon čega pada, dok je obrnuto, kod žena taj nagon snažniji nakon tridesetih pa se zna još i pojačati nakon klimakterija.
 
Pa ipak, nikako međutim da dokučimo i u širim razmjerama usvojimo kako je ta razlika u doživljavanju ili viđenju ovoga temneljnog ljudskog odnosa i ta biološka razlika u funkcioniranju mehanizma seksualnog nagona, možda, pa i vrlo moguće, u temelju naše pogrešne organizacije društva. Ne da nam valjda ona glupost što čuči u nama, šta li? Ta zar nije blisko pameti kako žene, kao emotivnija stvorenja i vrela života, evo i rat doživljavaju različito od nas maskularaca. Jer pazi, ako je stvoritelj žene i muškarce složio po dvije mustre koje tek zajedno čine jedno i imaju neki viši smisao, nije li razumno da onda ta dva pola jedinstvene cjeline zvane homo sapiens, balansirano uređuju i nadgrađuju sve ono što je naš život i što nas u životu “dodiruje”.
 
Vidi kume, gdje su žene u društvu? Gdje su u politici i gdje su u bussinesu, koji odlučujuće drmaju ukupnim odnosima u svakoj zajednici?
 
Dalje, pogledaj povijest i sve te silne ratove, masovne pogrome nevinog svijeta, sva ta religijska i civilizacijska klanja, sve te genocide, sve te urbicide, kulturocide…
 
Pa sve je to više manje muška rabota. Mišići i testasteron, bilo da se prelijeva ili ga manjka te prorade razne frustracije, pa se onda zapišavanjem teritorija žele impresionirati ženke: napljačkanim blagom, osvojenim životnim prostorom, porobljenom “marvom sitnog zuba”, uz što onda ide vladarska moć, bilo kao šlag na torti pražnje-nja prirodnog nagona ili kao moćan nadomjestak onemoćalom Erosu.
 
Pogledaj stanje u zatvorima, bilo gdje u svijetu. Žene na prsta brojiš. Sve sami muškarci, što kazuje koji pol više narušava utemeljeni društveni red.
 
Pogledaj statistiku ubojstava. Bilo gdje u svijetu. Počinitelji, dominantno muskarci; Žrtve, predominantno žene.
 
Pogledaj starosnu dob počinitelja najtežeg kriminala: sve muškarci uglavnom mlađi ili dobi do 35/40. Testasteron do plafona ili pada i "zavlači se ispod tepiha" pa razne traume isplivavaju na površinu.
 
Šta nam ovo kazuje: pa ne da nam kazuje, nego vrišti: dajmo više žena u politiku, dajmo ih tamo gdje je vlast i gdje se odlučuje o našim ukupnim životima. I dajmo ih u bussines gdje je novac (to se eufemistički u politici kaže interes), koji opet odlučujuće opredjeljuje politiku i politička odlučivanja.
 
Nego kume, koliko je žena u društvu toliko da ih bude i u politici. I starosna slika društva da se tu ispoštuje. I u bussinesu isto, iako je to tu teže postići i moguće tek na duži rok, jer bussines funkcionira na drugom principu, ali u politici je to apsolutno moguće, praktički odmah, sada i ovdje.
 
E osmotrimo sada našu Bosonicu, kumašine.
 
(1) Gdje su žene u našim parlamentima, saborima i skupštinama? Gdje su u izvršnoj vlasti? Nema zemljače, sami jajari nam kroje život, pa nam zato i jeste ovako. Jer života bez žena nema. Pa ne treba neka pamet, da se makar to razumije.
 
A žene su darežljive. Sve sto im daš multipliciraju i vrate ti nazad viseštruko vrijednije. Daš im sjeme, podare ti dijete. Daš im kuću, podare ti nazad dom. Daš im namirnice, spreme ti i podare objed. Daš im ljubav, podare ti svoje srce. Tako da budi uv-jeren kume, ovo kako ih mi kroz povijest tretiramo, žene će nama muškarcima to kad tad vratiti, oprosti ali moram tako reći, višestruko većim sranjem. Odbiće se nama ova naša muška kenjanja o glavu ja ti kažem. Jer ako ženama daš ništa drugo nego smeće i loš tretman, vratiće ti kad tad. Biće veliko sranje kume.
 
Zato bih pod hitno trebalo zakonom urediti da u svim organima vlasti, pretstavničkim i izršnim organima, obavezno mora biti žena i to onoliko koliko ih je u društvu. Pedeset od stotinu u društvu , toliko i u vlasti. Šezdeset od stotinu u društvu, isto i u vlasti… Vrijedilo bih makar pokušati zemljače, pa što ’no onaj bistri reče: “ako ne uspijemo, postoji opasnost da ne uspijemo.”
-----------------------------------------------------------------------
 
(1) U BiH, na oktobarskim lokalnim izborima 2008 g. , žene su osvojile 4 od ukupno 140 načelničkih mandata, odnosno manje od tri odsto (2,8 %).
Od ukupno 3186 odborničkih mjesta u 139 opština, gradovima Banjoj Luci i Mostaru, te distriktu Brčko, žene su se izborile za 465 mandata.
U osam opština u BiH, nije izabrana nijedna odbornica.
 
U 17 opština ili 12 % lokalnih zajednica u BiH, za odbornicu/vijećnicu izabrana je samo po jedna žena.
 
U 25 lokalnih zajednica, sto je 18% opština samo je jedna ili nijednu ženu odbornica/ vijećnica.
|