*** Grad Kljuc - web prezentacija ***

     Nova godina je praznik dobrog ra- spoloženja, najlepših želja i čestitki, druže- nja, veselja, zdravica, bogatih trpeza.... Proslava Nove godine jedan je od najstarijih običaja kod velikog broja naroda. Neki naučnici tvrde da su prvi počeli da je slave Kinezi, a drugi da su to bili Rimljani ili Germani. Stanovnici starog Rima prvi su proslavljali Novu godinu 1. januara i za njih je ona bila simbol početka novog života i novih nada za budućnost. Sudeći po predanju, i Germani su u nečemu bili prvi - naime, preci današnjih Nijemaca smatrali su da na jelki živi "šumski duh", zaštitnik prirode, pa su stari ratnici za novogodišnju noć odlazili u šumu da ga umilostive. Kasnije su počeli da donose jelke kućama, pa je tako ovo drvo ušlo u u domove kao simbol Nove godine.
     Iako svi narodi proslavljaju ovaj praznik kao novi i bolji početak, ne raduju mu se svi istog dana, jer jedni poštuju lunarno (prema kretanju Mjeseca), a drugi solarno (prema kretanju Sunca) računanje vreme- na. Za razliku od solarne koja ima stalno utvrđen datum, oni narodi koji vrijeme određuju prema Mjesecu imaju Novu godinu promjenljivog datuma i ona se slavi na dan mladog Mjeseca u februaru. Lunarnu Novu godinu, danas više kao dio tradicije, obilježavaju u Kini, Japanu, Indiji, Vijetnamu i još nekim zemljama, pri čemu takođe proslavljaju i solarnu, prema gregorijanskom kalendaru.
     Za Kineze lunarna Nova godina je praznik proljeća - najveći narodni praznik uoči kojeg se detaljno čiste stanovi i kuće kao simbol odbacivanja svega starog, a na ulicama se organizuju ceremonijalne proslave sa velikim papirnatim zmajevima kao simbolima moći u uspjeha. U Japanu se ovaj praznik slavi uz svečanu trpezu ispunjenu naročitim spe- cijalitetima, a u ponoć se dolazak Nove go- dine oglašava sa 108 udaraca zvona sa budističkih hramova koji simbolizuju, po predanju, 108 mogućih čovjekovih grijehova. Jevrejska Nova godina je duhovni praznik kojim se obilježava godišnjica stvaranja svijeta. Datum je promjenljiv, zbog primjene solarno-lunarnog kalendara, a trpeza se sastoji samo od slatkih jela, kao simbola plodnosti i dugovječnosti. U toplim krajevima južne polulopte Zemljine kugle, Nova godina se slavi u ljeto, bez snijega i zimskih čarolija, ali to ne umanjuje njihovo slavlje.
     U mnogim zemljama svijeta ustalio se običaj masovnih dočeka Nove godine na velikim gradskim trgovima - glavni trgovi Pariza, Moskve, Njujorka, pa i onih malih kao što je naš Kljuc, puni su ljudi koji se, ponekad i uprkos velikoj hladnoći, sjajno zabavljaju uz muziku, igru i neizbježni vatromet u ponoć. Zato i vi izadjite i sa svojim sugradjanima dočekajte zajedno Novu godinu ispred Doma kulture.

Iz policijske stanice upozoravaju gradjane Ključa da će nekontrolisanu i neovlaštenu upotrebu pirotehničkih sredstava
i vatrenog oružja sankcionisati oduzimanjem istih i podnošenjem prijava kod nadležnih organa.

BEZBJEDNOST GRADJANA
NEKA BUDE ZAJEDNIČKA OBAVEZA SVIH NAS !

Ključ, 28 decembar 2007

Naš Edo u pustinji Afrike

Edo je vjerovatno jedini Ključanin koji je ikad bio pripadnik neke UN mirovne misije u svijetu
     Nema gdje nas nema. Ovaj zaključak se sam nameće poslije svih ovih godina druženja sa našim sugradjanima koji su u posljednjih dvadesetak godina kao sprej se raspršili po cijelom svijetu. Nisu mi bila čudna jaljanja iz Njemačke, Švedske, Nor- veške, Španije, sa Floride, Australije, Kanade... ali kad su se jav- ljali iz Malezije, Argentine, Arapskih Emirata... shvatio sam da nas ima baš svuda.
     Samo što sam jutros otvorio moj mail box u šarenilu raznih po- ruka vidim jednu na koju mi se oko odmah zalijepilo. Dobijao sam i ranije puno fotografija ali ne sa ovim pejzažom... pustinja i bosan- ska zastava. Preskočih sve ostale i počeh da čitam ovu poruku.

Edin Bajramović, naš ambasador sa bosanskom zastavom u srcu Afrike

     "Ja sam Edin Bajramović. Sin Rešida i Zinete Bajramović. Odrastao sam u Mehmedagićima na samoj obali naše Sane...." tim riječima započinje svoje predstavljanje. Počeo sam da "preli- stavam" po mojoj glavi ali je to nedovoljno da bi se sjetio. Čitam dalje... u Ključu je završio Mašinsku tehničku školu, bavio se plesom i folklorom u KUD-u a i rukometom u RK „Bratstvo”. Rat ga je zatekao u Tuzli gdje je pristupio TO a kasnije Armiji BiH. U toku rata teško je ranjen ali se uspio oporaviti i vratiti u redove Armije. Po završetku rata, upisuje Fakultet za tjelesni odgoj i sport a kasnije i Postdiplomske studije, čime stiče zvanje Magistra društvenih nauka. Još uvijek je pripadnik Oružanih snaga BiH i ima čin majora.
    Naš Edo se trenutno nalazi u Africi kao šef kontingenta Bosne i Hercegovine u Mirovnoj misiji UN-a u Etiopiji. Tu je već skoro 10 mjeseci i, kako sam kaže, akobogda, u martu 2008. se vraćam kući.
    Ako me sjećanje dobro služi, Edo je vjerovatno jedini Ključanin koji je ikad bio pripadnik neke UN mirovne misije u svijetu. Kako je biti daleko od kuće, od najbližih,... kako je živjeti i raditi u pustinji, kako poslije jednog odmah otići u drugi rat... pitanje iza pitanja. Nadam se da naš Edo neće ostaviti u nedoumici pa da će nam "odgovoriti" nekom reportažom na veliko zadovoljstvo njegove raje i sugradjana.
Pripremio: Sulejman FILIPOVIC CUNI

Svake godine jedno te isto pitanje, gdje i kako
dočekati Novu godinu

Doček Nove godine

     Nova godina, sada je već sigurno, kuca na našim vratima. Iako smo stotinu puta do sada rekli da će nam doček ove biti malo drugačiji od ranijih to se baš i ne da primjetiti.

    Počinje planiranje, kontanje, donošenje odluka....Počinje opet pitanjem da li vam je bitan doček Nove godine? Da li već planirate ili znate gdje ćete, s kim ćete, šta ćete obući? Možda bi promjenuli mjesto i društvo sa ranijih dočeka... Ma nikako ,nema nigdje ludjih a u isto vrijeme boljih za najludju noć. Ili čekate, čekate, niste odlučni? Ili je ono, ma daj ba, neka me kući ispred televizije, noć ko i svaka druga, baš me briga?
    Dok za neke takvih i sličnih dilema uopšte nema, nekima sigurno ova noć donosi "glavobolje". Mislim da je ipak najteže ženama , pitanja tipa "šta obući a da se ne ponavljam" ili "da neka druga ne bi imala istu haljinu, nakit ili cipelice"... Sredjivanje i stajanje pred ogledalom satima prije odlaska, promjena odluke u zadnjem trenutku, "ma neću ove cipele, uzeću one sa višom petom"... Nekada, kad se bilo siromašnije, čini mi se da su se takve odluke lakše donosile. Nije se imalo pa nije bilo ni izbora. Kasnije se nešto više putovalo pa se mogao doček priuštiti i u drugim gradovima i hotelima, na planini ili na moru. Sjećam se uvijek je bio, a vjerovatno i ostao, problem djece, gdje ih ostaviti dok se mame i tate malo izigraju. Najčešće su u tim prilikama stradale punice i svekrve. Nevjerujem da se u tom pogledu nešto posebno promjenulo.
    Mnogo pitanja, mnogo planiranja da bi sama proslava i doček se najčešće odvijali onako kako nismo ni pomislili.. ili je puklo neko bitno dugme na haljini, zabolio stomak, alkohol rano uhvatio.... Ipak ovo nije razlog da se opet ne slavi...
    Ovih dana u Ključu življe nego obično, pripreme za doček su već uveliko počele, novogodišnji ugodjaj, dekoracija, krenulo se u nabavku "logistike" pa je i kupovina po radnjama primjetno veća, na radiju se vrte reklame za doček po raznim restoranima, diskotekama i kafićima.... sve govori da je pred nama još jedna luda noć.

Istorija Ključa je bogatija

    Prije nekoliko dana dobio sam pismo od gosp. Senadina Bećirbegovića, kako sam reče, rodom iz Sanice. Tema tog njegovog pisma je tekst koji opisuje historiju grada Ključa od nastanka pa do današnjih dana. U njemu, izmedju ostalog, gosp. Bećirbegović piše:

    Kad čitam historiju Ključa malo se zapitam: poslije Stjepana Tomaševića nema više historije i Ključ nestaje i ponovo se pojavljuje sa pojavom SHS. Tako bar vi pišete.... Gdje bolan nestade to vrijeme za vrijeme turske i austrijske vladavine. Samo ću ti reći da je ove godine bilo 130 godina od velike bitke za Bosnu a protiv Austrije, u Velečevu, Dubočanima, na obalama Ižnice. A znaš li ko je bio komandant, bio je tvoj rodjo Husein beg Filipović koji je komandovao... A na vojničkom mezarju U Lebringu - mezarju Bošnjaka iz Prvog svjetskog rata u Austriji sve sama imena koja su nama i draga i poznata. Ali te historije nema. Nije nikad ni postojala. Zašto je nema ni na ovoj stranici...
    Kao potvrdu ovih navoda gosp. Bećirbegović navodi knjige i njihove autore gdje se to sve može pronaći.
    Odmah da kažem da se sa njegovim tvrdnjama uglavnom slažem jer sam i sam čitao dosta toga što u historiji Ključa nije objavljeno. Mahom se radilo o pojedinačnim pričama koje ja nisam mogao povezati u neku cjelinu. Ne želeći da se pravdam, jer u pisanju historije Ključa nisam učestvovao, napomenuo bi da su zvanične i nezvanične tekstove, pa i ovaj o historiji općine, pisali ljudi te struke. Znam dobro, da se istraživanjima na ovu temu, bavio prof. Fadil Muslimović koji je skupio mnogo materijala pa se govorilo o objavljivanju knjige. Danas se tom tematikom bavi prof. Fuad Alibegović. Oni su uglavnom radili kraće prikaze historije grada koji su trebali da predstave naš grad kroz vijekove. Zašto u tim tekstovima nema onoga o čemu ti pišeš meni nije poznato. U nekim ranijim vremenima a i sada, pretražujući internet, nigdje nisam našao tekstove koji su se nešto značajnije razlikovali od ovoga što smo mi objavili na našem site. Potpuno se slažem sa Senadinom i smatram da bi svakako u nju trebalo uvrstiti ono što je iz nje ispušteno namjerno ili zbog neznanja. Za istoriju nisam stručnjak i ne poznajem je toliko da bi sebi dao za pravo da je ja pojašnjavam i dopunjavam . To bi ipak prepustio onima kojima je to struka. Volio bi da nam se i oni jave sa svojim mišljenjem o ovome što gosp. Bećirbegović piše.
    Na kraju svoje poruke Senadin je ponudio da nam pošalje članak o ovome što je napisao , što, svakako, mi rado prihvatamo i objavljujemo. Pa sad, Senadine, na tebe je red. Ujedno mu se zahvaljujem na poruci i njegovoj "kritici" sve u cilju, kako on napisa, da bi Ključani ispitali i saznali svoju prošlost.

Sulejman FILIPOVIĆ - CUNI

KLJUČ INFO TEAM

PROBLEMI STUDENATA

Načelnik općine Ključ , gosp. Bajazid Hadžić poziva sve studente naše općine na razgovor na temu problema sa kojima se oni sučeljavaju u toku svog studija.

SASTANAK ĆE SE ODRŽATI 28. DECEMBRA 2007. GODINE U SALI OPĆINSKOG VIJEĆA SA POČETKOM U 11 SATI.

Ključ, 21 decembar 2007

Gradonačelniku plata po učinku

Gradonačelnik je obećao da će svoju platu i naplatiti nakon što anketa među građanima pokaže koliko su zadovoljni njegovim radom..
    Dok se velika većina svim silama bori da se dočepa funkcionerskog položaja isključivo zbog visokih plata i beneficija koje uz to idu, lagodnijeg i boljeg života a bez odgovornosti za ono što su (ili nisu) u toku mandata uradili, život bilježi i drugačije slučajeve.

     Tako, Zoran Janković, gradonačelnik Ljubljane, zadržaće samo dio svoje plate koji procentualno odgovara broju građana zadovoljnih njegovim radom. On je, kad je izabran na tu funkciju, obećao da će „zamrznuti" svoju platu i isplaćivati je tek krajem godine, nakon što anketa među građanima pokaže koliko su zadovoljni njegovim radom. Rezultat ankete, za prvu godinu njegovog rada, pokazao je da je njegovim radom zadovoljno 86 % ispitanih. Zbog toga se Janković zahvalio građanima i odlučio da sebi isplati 86 % plate, dok će ostatak od 14 %, koliko je nezadovoljnih i neodlučnih, dati u humanitarne svrhe. Ova odluka predstavlja i više od Jankovićevog obećanja, jer je tada rekao da će, ako njegovim radom bude zadovoljno više od 80 %, sebi isplatiti celu platu.
    Šta nakon ovoga reći za sve one koji u našoj općini, kantonu, Federaciji i u državnom vrhu BiH, samo troše ono što je teškom mukom skupljeno od namučenog i osiromašenog naroda. Da li bi trebalo na svim nivoima vlasti za funkcionere uvesti sličan ili neki drugi efikasan način ocjenjivanja i plaćanja njihovog rada. Bojim se da bi mnogi od njih ne bi imali šta primiti.

Najljepše želje
najljepše snove
neka donesu
bajramske dove.

NAŠIM DRAGIM KLJUČANIMA ŠIROM SVIJETA
ŽELIMO SRETNE I BERIĆETNE
BAJRAMSKE PRAZNIKE

KLJUČ INFO TEAM

Hasan Jakupović rođeni Kozarčanin, koji poslije mnogo godina života u Rijeci kupuje kuću u Rudenicama. Sa svojom suprugom često provodi vrijeme i mirovinu u Ključu. Zavolio je ovo malo naselje nadomak našeg grada. Osjetio je potrebu da svoja zapažanja povjeri i nama. Za posjetioce ovog site donosimo prilog našeg novog sugradjanina, Hasana Jakupovića. Da bi vidjeli fotografije i pročitali tekst kliknite OVDJE

Kljuc Info Team se zahvaljuje gospodinu Hasanu Jakupoviću na ovom prilogu.

Na Trgu bana Jelačića u Zagrebu prose dva čovjeka. Ispred jednog piše: "Ja sam hrvatski borac, bez posla, pomozite", a ispred drugog "Ja sam srpski borac, bez posla, pomozite". I tako prolaze dani, a prolaznici daju novac samo Hrvatu. Jednom im priđe neka starija gospođa i pita Srbina:
"A zašto ti ne prosiš u Beogradu, ovdje nećeš ništa dobiti. Vidiš da svi daju novac našem borcu." i dade 10 kuna Hrvatu.
Ode gospođa, a "Srbin" se okrene "Hrvatu".
"Jesi li je čuo Hase, matere ti, ona nas da uči marketingu?".

HUSE
I
HASE

Pozivamo vas na druženje sa bivšim košarkaškim reprezentativcima Bosne i Hercegovine

Dino Konković (Direktor KK Bosna)
Admir Bukva (Tim menadžer KK Bosna)

Ponedjeljak, 10 decembar, sa početkom 20.00 sati u prostorijama Bosanske kuće

Takodje vas obavještavamo da KK BOSNA u okviru ULEB kupa igra protiv KK Guildford Heath-a
11. decembra u 19 sati

BH UK Network

Proglas Stranke za BiH, općinskog savjeta Ključ

Čestitka građanima

Stranka za Bosnu i Hercegovinu
Općinski savjet Ključ
Žene SBiH Ključ

Čestitke građanima cijele BiH za parafiranje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju .Ovaj potpis je čestitke vrijedan zato što sad nastupa usvajanje stotina zakona koji će državu nakon mnogo godina stajanja i tapkanja u mjestu vratiti u društvo demokratskih zemalja za dobro svih njenih naroda i gradjana.
Problemi će biti manji jer pod pritiskom iz Brisela bit će doneseni zakoni koji će urediti policiju, pravosudje, suzbiti korupciju, urediti obrazovanje , zaštitu okoline, ljudska prava, urediti državu i administraciju, stvorit ekonomske uvjete za strana ulaganja i tako stvoriti uslove za bolji život za sve građane BiH bez obzira na vjeroispovjest , stranačku pripadnost, spolnu ili dobnu strukturu. Ovaj čin je svakako najznačajniji za BiH nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma koji je zaustavio rat na našim prostorima i spriječio dalje prolijevanje krvi. Najveći doprinos u potpisivanju ovog sporazuma je dao gospodin dr Haris Silajdžić i tako pokazao svim političarima kako domaćim tako i na međunarodnoj sceni da je moguće zajedno djelovati i tako činiti korake koji će nas pokrenuti u svijetliju budućnost. Dr Silajdžić je svojim radom i mudrim ali realnim postupcima odškrinuo vrata za stvaranje države u kojoj će svi građani imati i uživati jednaka prava.Pozivamo sve građane Kljuca, USK-a i cijele nam drage domovine da nam se priključe i da daju doprinos svako na svoj način i u oblasti gdje su najjači da podržavaju , razvijaju i jačaju institucije države i tako pokažu odanost i vjernost evropskoj , građanskoj BiH. Raduje nas činjenica da ipak postoje razumne snage kod pripadnika srpskog naroda koji su bez obzira na razne pritiske odlučili da zajedno sa Bošnjacima, Hrvatima i dr. probosanski orjentiranim građanima da djeluju u prihvatanju uslova za euroatlanske integracije. SBIH sa dr Harisom Silajdžićem na čelu je pokazala da slijedi pravac svog naziva i nadamo se da će nas slijediti sve više i više naših dragih građana i tako što prije izaći iz situacije u kojoj se nalazimo. Mi smo snaga i vodilja svih Bosanaca i Hercegovaca koja ima moć i kapacitete da stvori uvjete normalnog življenja. Na kraju, svi mi to i zaslužujemo.
Vaša SBiH ,

Enisa Čahut-Kurbegović prof.

Ključ, 8 decembar 2007

Pokušaj samoubistva dječaka

Prema izjavama liječnika koji su bili na licu mjesta, na leđima dječaka bila je primjetna velika izlazna rana.
     Četrnaestogodišnji Mirza Bajrić, učenik sedmog razreda Osnovne škole u Ključu, pokušao se ubiti juče u poslijepodnevnim satima pucajući iz vatrenog oružja sebi u stomak. Nezvanično saznajemo kako je motiv bio slab uspjeh dječaka u školi, zbog čega je imao probleme s roditeljima.
     Pokušaj samoubistva se dogodio u kući Bajrićevih, koja se nalazi u centru grada. Prema riječima jednog od očevidaca, dječak je prethodno dugo šetao dvorištem, nakon čega je ušao u kuću, a nedugo potom začuo se pucanj.

     Odmah nakon toga ranjenog dječaka je iz kuće iznio otac i pozvao pomoć. Na lice mjesta stiglo je vozilo Hitne pomoći te je ranjenom dječaku ukazana prva pomoć, a potom je hitno transportovan u Kantonalnu bol- nicu u Bihaću.
     Pripadnici policije su nedugo zatim blokirali čitavo područje.
     Prema izjavama liječnika koji su bili na licu mjesta, na leđima dječaka bila je primjetna velika izlazna rana, koja je vjerovatno nastala od oružja većeg kalibra. Pretpostavlja se kako je u pitanju lovačka puška sačmarica.
     U trenutku zaključenja ovog broja dječak je bio na operacionom stolu i liječnici su se borili za njegov život.
Nezavisne novine

Ključ, 7 decembar 2007

Uhapšen Vinko Kondić

Vinko Kondić osumnjičen je za ratni zločin počinjen u proteklom ratu u Ključu i okolini.
     Vinko Kondić (54), uhapšen u četvrtak uveče u Bijeljini, juče je predat nadležnom tužiocu Odjela za ratne zločine Tužilaštva BiH, koji će ga saslušati i potom odlučiti da li će Sudu BiH predložiti određivanje pritvora.

Kumova žrtva -
Omer Filipović

     Kondića su, zbog sumnje da je počinio ratni zločin nad Bošnjacima i Hrvatima na području Ključa, uhapsili pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA). Na kućnoj adresi uhapšenog, u bijeljinskoj Ulici Gavrila Principa, ženska osoba s kojom smo razgovarali rekla je samo kratko da nemaju komentar vezan za hapšenje. Nezvanično saznajemo da članovi Kondićeve porodice već duže vrijeme žive u Beogradu, a da on boluje od Parkinsonove bolesti.
     Kondić, porijeklom s područja Ključa, u toku 1992. bio je načelnik policije u Ključu. Potom je obavljao funkciju zamjenika načelnika regionalne policije sa sjedištem u Prijedoru, na čelu sa Simom Drljačom. Obojici je tada šef bio haški optuženik Stojan Župljanin.
     Uhapšeni Kondić kasnije je, kao kadar SDS-a, bio na funkciji zamjenika ministra za boračka pitanja i socijalnu zaštitu, a potom i šefa Kabineta Gojka Kličkovića, tadašnjeg premijera RS. Nakon ove funkcije bavio se advokaturom.
     Kako nezvanično saznajemo, Kondić je bio već u kontaktu sa haškim istražiocima, a njegovo ime pominjano je i tokom svjedočenja pred Haškim tribunalom u vezi s događajima na području Ključa 1992. godine. Njegovo ime pominjano je, između ostalog, na suđenju Momčilu Krajišniku.
Preuzeto od: Nezavisne novine

Dobili smo poruku od jednog zaljubljenika u ribolov i rijeku Sanu

Dolazim na mladice

     Prije dan-dva, javio nam se, gosp. Enver Kotorić sa molbom da mu treba "mala pomoć" a u nadi da bi mu neko od od nas mogao dati informacije. Prenosimo dio njegove poruke...

     ...Naime, ribolovac sam 4 decenije (imam 44 godine) a od ove godine sam upoznao Ključ, bolje reći rijeku Sanu u Dubočanima ili Velečevu. Već sam bio nekoliko puta i postao sam pravi zaljubljenik ove rijeke. Ona je baš ono što mi treba: nije velika kao Bosna u Maglaju odakle sam ja, čista je, prelijepa i prebogata ribom. Što je najvažnije pored pastrmke i lipljena ima i mladicu što je moja omiljena riba.

     E upravo se o mladici i radi. Planiram da dodjem do Novu godinu na mladicu, ali je problem smještaj. Dakle moje pitanje je: postoji ji neki hotel ili privatni smještaj gdje bi se moglo prenoćiti u Ključu ili okolini.
     Unaprijed hvala

Enver Kotorić, Maglaj

ZAMOLJAVAMO SVE ONE KOJI MOGU POMOĆI NAŠEM ENEVERU DA NAM SE JAVI NA OVAJ MAIL.

DA BI SE VRATITLI OPET NA ARHIVU KLIKNITE OVDJE