---

Poginuo vršeći ljudsku dužnost

---

Ako spaseš jednog čovjeka to je kao da si spasio čitav svijet..." kaže jedna stara jevrejska izreka.

     ... Na inicijativu Udruženja gradjana Trebinja, uz podršku opštinske vlasti, uskoro će u ovom gradu početi izgradnja spomenika Srdjanu Aleksiću....
     ...Nevladine organizacije Igmanska inicijativa i Centar za regionalizam danas će novosadskim vlastima podneti predlog da se jedna ulica u ovom gradu nazove imenom Srdjana Aleksića, mladića iz Trebinja koji je u ratnim godinama ubijen spasavajući život drugu Bošnjaku koga je u Trebinju na ulici nameravala da zakolje uniformirana grupa srpskih mladića.... samo su neki od tekstova u srpskim novinama ovih dana.
     «Na muci se poznaju junaci», kaže drevna izreka sa balkanskih prostora. Srdjan Aleksić je to potvrdio u momentima najtežih iskušenja. U danima rata u BiH pretukli su ga do smrti ekstremisti iz sopstvenog naroda jer je branio prijatelja drugačije vjere i etničkog porijekla.
     Prije rata, Srdjan je medju drugarima u Trebinju, u istočnoj Hercegovini, bio omiljen,.. provodio duge sate treninga u bazenu i postao šampion BiH.... kao glumac amater otkrivao čari pozorišta. Tokom rata, Srdjanov buntovni duh nije se mirio sa ubijanjem, plja- čkom i razaranjem. Otpušten je iz vojske bo- sanskih Srba da bi na svoju ruku osnovao jedinicu koja je, pored ostalog, imovinu otetu Bošnjacima, vraćala vlasnicima i nastojala da im pomogne na svaki drugi način.
     Srdjanov otac, Rade Aleksić, ugledni pravnik iz Trebinja, deset godina nakon sinovljevog ubistva otkriva:
     - Ja nisam ni znao koliko je toga Srdjan sa svojim društvom uradio, već mi sad trebinjski muslimani, koji dolaze, pričaju šta je sve Srdjan za svakoga od njih uradio. Malo je tužno, jer Srdjana nema da sluša tu priču, a opet, kao roditelju, srce plače, ali ponos postoji. Jer, Srdjan je radio ono što bi svaki normalan roditelj želio da mu sin i dijete radi.
     Naš sagovornik napominje da se osjećaj pravdoljubivosti i tolerancije u potrodici Aleksića njegovao iz generacije u generaciju. Ni Srdjan nije mogao postupiti drugačije tog fatalnog 21. januara 1993. godine:
     - Desilo se tako što je naišao u vrijeme kada su jednog mladog momka u kasarnu sprovodila dva policajca. Oni su dopustili pijanom vojniku da ga povali, izvadi nož i da ga, ružno je reći, baš ružno reći, kolje nasred ulice. Srdjan je, na sreću tog momka, naišao, zgrabio vojnika, s njim se pohrvao, a ovaj momak, Musliman – što ništa nije značilo, barem ne za predratno Trebinje, iskoristio je priliku i pobjegao. Srdjan je htio otići, nije više bilo potrebe da se hrve, ali su, na njegovu nesreću, naišla još tri vojnika, ljudi u uniformi, Trebinjci. Jedan, koji je inače bio karatista, udario ga je s leda po nogama, oborio ga i onda su ga, ne zna se tačno ko, udarala trojica dok je četvrti držao pušku na gotovs da ne bi neko slučajno prišao Srdjanu u pomoć. Srdjan je zadobio teške povrede, pao je u komu, nije dolazio sebi i umro.
     Učesnici ubistva u centru Trebinja u po bijela dana osudjeni su na dvogodišnje zatvorske kazne. Jedan od njih, kome je kazna odložena, poginuo je na ratištu. Mladić koji je preživio zahvaljujući odvažnosti Srdjana Aleksića, šta je s njim?
     - Taj momak se javlja, svakog mjeseca me nazove telefonom. Živi u Švedskoj. Oženio se, ima porodicu. Ja mu želim, kako tada tako i sada, sve najljepše u životu i puno sreće. Što se tiče samog čina Srdjanove pogibije, mislim da je svojim gestom spasio grad Trebinje od velike sramote. I smatram, ne kao roditelj, nego kao gradanin ovoga grada, kao Trebinjac, kao čovjek koji želi najljepše ovom gradu i ljudima u njemu, da Srdjanov čin zaslužuje posebnu pažnju. Zaslužuje veću pažnju od strane srpskog življa što im je spasio obraz, nego od muslimanskog življa što je spasio jednog Muslimana. Ali imam osjećaj da malo ljudi to tako vidi i to tako razumije. Možda ja to vidim tako jer sam roditelj, pa tražim neku utjehu što sam izgubio sina, a možda sam i u pravu. i nastavlja:
     - Na smrtovnici mome sinu sam napisao ono što sam mislio iz duše: ,Poginuo je vršeći svoju ljudsku dužnost‘. Tako i svi ostali koji su tako radili, oni su vršili svoju ljudsku dužnost. Jer da nije toga, kako bi se živjelo? S kim bi čovjek živio i zašto bi živio na kraju krajeva?

NA OVOM LINKU MOŽETE VIDJETI SPECIJALNU EMISIJU O SRDJANU NA OVOM LINKU PROČITATI KOMENTARE NA EMISIJU

  Birmigham, 12.   mart 2007

---

UPOZNATI DIJASPORU S PROJEKTOM ISTRAŽIVANJA PIRAMIDA

---

Sve ovo što je do sada pronađeno u Visokom promijenilo je moje mišljenje i ja sam u potpunosti siguran da piramide u BiH postoje.

     U organizaciji i na poziv Zajednice Bosanaca i Hercegovaca „UK Network“ i Svjetskog udruženja BiH dijaspore, u Bir- minghamu upriličena prezentacija Projekta istraživanja Bosanske doline piramida koju je održao predsjednik Upravnog odbora Fondacije Semir Osmanagić.
     Prezentacija je održana u amfiteatru Midlands Art Centra (MAC) okupivši više od stotinu posjetilaca, pretežno BH iseljenika u Velikoj Britaniji. Zajednica „UK Network“, kako je rečeno, u potpunosti podržava Pro- jekt te je najavljeno da će se njeni članovi aktivnije uključiti u aktivnosti Fondacije.
     Prema riječima aktiviste Svjetske zajednice BiH dijaspore Anesa Cerića, ko- jem pripadaju zasluge za organiziranje pre- zentacije u Birminghamu, BH dijaspora u ovom gradu ali i u cijeloj Engleskoj, pridaje veliki značaj Projektu istraživanja Bosanskih piramida i njegovom uticaju na mijenjanje, donedavno, veoma lošeg imidža BiH u svijetu.
     Prezentaciji je prisustvovao i predsjednik Zajednice „UK Network“ profesor historije Spaho Bajrić koji je, nakon prezentacije, iskazao oduševljenje mogućnostima koje se, nakon pokretanja Projekta, otvaraju pred BiH.
     „Moja struka i knjige iz kojih sam učio da bih dobio titulu profesora historije tvrde da u BiH ne bi trebale biti piramide i ja sam se držao tog stava. Ali, sve ovo što je do sada pronađeno u Visokom promijenilo je moje mišljenje i ja sam u potpunosti siguran da piramide u BiH postoje“, izjavio je Bajrić te dodao da je neophodno upoznati BH dijasporu u cijelom svijetu s Projektom istraživanja piramida.

  Ključ, 12.   mart 2007

---

Proljeće na velika vrata

---

Bez obzira što nema nekih velikih pomaka, zahvaljujući lijepom vremenu vraća se i osmijeh na lica stanovnika.

     I pored mlake zime lijepo vrijeme izmamilo je ljude na ulice, izletišta i rijeke. Poljoprivrednici su krenuli sa oranjem i pripremama za sjetvu. Vrijeme je da se započne sa velikim radovima. Na njivama se mogu pimjetiti i konji i traktori koji preoravaju tvrdu zemlju. Samo da lijepo vrijeme potraje dok se radovi privedu kraju.
    Lijepo vrijeme izmamilo je i mnogobrojne šetače na gradsko korzo. Omladina, u večernjima satima, neumorno šeta ali i zaustavlja se u kafićima gdje se provodi najviše vremena. Treba li naglasiti da je proljetno sunce i više temperature otvorilo i bašte svih kafića. Već su zašarenili i suncobrani.
    Obični čovjek nema mnogo razloga za veselje. Svi stari problemi su i dalje prisutni. Veoma je lako nabrojati sve dogadjaje u čaršiji (ako se izuzme sistem rekla-kazala) koji su odžani posljednje vrijeme. Na naše pitanje
    - Šta ima novo u čaršiji?, gospodja u nekim četrdesetim godinama bez trenutka razmišljanja, odgovori:
    - A šta će biti. Nema ništa. Da nema ove organizacije žena sa kojom smo feštale za Dan žena nebi nidje ni imala izaći.
    -A kako vam je bilo na fešti?
    - Eeeeee pravo fino. Bila je to prava fešta , kao nekada. Ma i sam znaš kad žene feštaju.. bilo nas je i na stolovima i pod stolovima... haha ... šalim se. Igralo se i pjevalo do zore, prava ludnica....hahaha.

     Na drugoj strani, onoj zvaničnoj, nema nekih specijalnih dešavanja ako se izuzmu frontovi i rovovi koji su iskopani u SDA i borba unutar stranke koja se nastavlja nesmanjenim tempom do zadnjeg. Svi su u pravu i jedni i drugi su jedini pravi, legalni i legitimni predstavnici svoje baze! Ništa nije bolja situacija ni u dva ključka KUD-a. Poslije svih razmimoilaženja i svadje i nedavnog primirja očekivali smo da će se usijane glave ipak malo ohladiti i da će doći do neophodnog dogovora za ujedninjem ova dva društva. Od dogovora nema ništa tako da će oni i na svim slijedećim manifestacijama učestvovati ili ih organizovati razdvojeno. Bosanske tvrde glave. Zar nas ta tvrdoglavost i u nekim ranijim vremenima nije skupo koštala. Izgleda da nam iskustvo nikad nije bilo dobar učitelj.

  Ključ, 5.   mart 2007

---

Rascjep ili nešto drugo

---

Već duže vrijeme u najbrojnijoj političkoj stranci uočljivo je da nešto nije u redu, sada je već došlo do potpunog rascjepa.

     Ono što se samo nedavno bilo samo javna tajna sad je već postala java. Stranka demokratske akcije u Ključu je u dubokom raskolu. Dvije suprostavljene struje su dovele stranku u takvu situaciju da ona ne samo da ne može da normalno nego ikako da funkcioniše.
    Frakcije koje na jednoj strani predvodi dosadašnji predsjednik Ferid Kulosman a na drugoj strani veći broj članova SDA, i poslije duže vremena nisu našle zajednički jezik nego su svoje nesuglasice još više produbili tako do je u prethodonom periodu došlo je potpunog raskola u rukovodstvu i članstvu stranke.
    Pojedini članovi rukovodstva stranke, nezadovoljni radom, još ranije su zahtjevali smjenu postojeceg rukovodstva. Predsjednik Ferid Kulosman je to odbijao obrazlažući to nezadovoljstvo ličnim ambicijama i interesima pojedinaca u stranci. U februaru na zahtjev većeg broja članova a mimo saglasnosti predsjednika i Izvršnog odbora, podpredsjednik SDA Mehmed Begić, saziva skupštinu koja jednoglasno (prisutni članovi) izglasava nepovjerenje postojećem rukovodstvu. Kao odgovor na to druga frakcija tu skupštinu proglašava nelegitimnom što je svojim dopisom potvrdila i Kantonalna izborna komisija SDA.
    U medjuvremenu su istaknuti novi kandidati za funkcije u rukovodstvu SDA u Ključu u medju njima su imena Amira Avdića i Fikreta Koljića čija se kandidaturua tek mora potvrditi na višim instancama. Izvršena je i primopredaja, sasvim normalno za naše prilike, bez prisutva onih koji bi trebali nešto da predaju.... a do izbora novog rukovodstva stranku će voditi povjereništvo kojeg je izabrala Skupština.
     Eto to je dio priče, one koja se može objaviti kao informacija koja je potkrepljena činjenicama. Ono što se priča na neformalnim sastancima članova SDA. u čaršiji, razlozi cijepanja, preplitanje ličnih interesa, ambicija kao i razračunavanje sa neistomišljenicima nismo mogli objaviti jer je to ipak čaršijska priča.

  Ključ, 1.   mart 2007

---

Proslavljen Dan nezavisnosti

---

Praznici poput 1. marta i 25. novembra, Dana nezavisnosti i Dana državnosti BiH, proslavljaju se samo u Federaciji BiH.

     Petnaest godina nakon što su građani na referendumu o nezavisnosti odlučili da BiH krene putem nezavisnih i suverenih zemalja, 1. mart, Dan nezavisnosti BiH, i dalje se proslavlja samo u jednom dijelu Bosne i Hercegovine.
     Federalno Ministarstvo rada i socijalne politike je, kao i prethodnih godina, 1. mart proglasilo neradnim danom u Fede- raciji BiH. Istovremeno, u drugom dijelu BiH, Republici Srpskoj, to je redovan radni dan.
     Država BiH jedanaest godina poslije rata još nema državni zakon o praznicima, jer su svi pokušaji da se u državnom Parlamentu usvoji takav zakon završili neuspjehom.
     U povodu Dana nezavisnosti, predstavnici državnih i federalnih struktura u Sarajevu položili su cvijeće na spomen-obilježje kod Vječne vatre i odali počast žrtvama antifašizma i braniocima BiH.
     A u našem gradu, Dan nezavisnosti se pro- slavio slično kao i svih prethodnih godina. U Domu kulture za gradjane naše općine održana je svečana akademija. Uz pjesmu i dramski nastup našeg KUD-a i prigodne riječi Reufa Musića prisjetilo se trenutaka i dogadjaja koji su presudno uticali na tok borbe za nezavisnost naše Bosne i Hercegovine.

  Ključ, 7.   februar 2007

---

Ima li posla? - IMA !

---

Firma BOSNOR bygg AS raspisuje konkurs za zapošljavanje zidara i stolara koji bi radili u Oslu i okolini u Norveškoj.

     Konkurs za primanje zidara i stolara u radni odnos u firmi Bosnor bygg AS u Norveškoj. Uslovi konkursa su:

- Završena regularna trogodišnja škola sa stečenim zvanjem zidara ili stolara
- Minimum 5 godina relevantnog rad- nog iskustva, sa dokumentacijom
- Starost od 25 do 35 godina
- Jaka motivacija za radom

     Zainteresovani treba za početak da pošalju svjedočanstva i kraću biografiju (CV) putem faksa broj: 00 47 24 20 10 07 ili e-maila: firmapost@bosnor.no.
     Obavezno napišite i broj telefona i adresu na koje vas možemo kontaktirati.
     Konkurs je otvoren do 15.marta.

Dobili smo pismo od Melite Sikirić koja traži svoju prijateljicu Gdje je Emilija ?       Poštovani gospodine,       Sasvim slučajno sam pronašla ovu stranicu i molila bih Vas za pomoć.Naime tražim moju najbolju prijateljicu s Poljo- privrednog fakulteta u Sarajevu, Emiliju Bajrić, rodjenu Ključanku. Nisam ništa o njoj čula već 20 godina. Znam da je živjela u ulici Stjepana Tomaševića, da ima sestru Editu i brata kojem sam zaboravila ime. Mama joj je bila učiteljica. Možda je odselila iz Ključa, možda se udala…     Zahvalna sam za bilo kakvu informaciju.       S poštovanjem, Melita Sikirić       PS: Emilija me je poznavala kao Melitu Lukić (djevojačko prezime) SVI KOJI MOGU DA POMOGNU, INFORMACIJE MOGU SLATI NA NAŠ  MAIL

  Ključ, 7. februar 2007

---

Ima li posla za mlade ?

---

Prosvjetni radnici, nastavnici i profesori, ne idu rado u penziju, što se odražava na zaposlenost mladih stručnjaka...

     Malo, malo pa u našem malog gradu izbije neka afera. Da li se radi samo o razbijanju zimske monotonije ili se radi o nečem ozbiljnijem pokazaće vrijeme.
    U toku nekoliko godina postojanja ovog site dobijali smo mnogobrojne poruke, pokretanja akcija, molbi, žalbi,.... ali ovo nas je malo više zainteresovalo.
     Najnovija, koja je malo uzdrmala učmalost čaršije, je pismo nezadovoljnih mladih i školovanih lica kojim oni upozoravaju našu javnost na problem koji oni sami ne mogu da riješe.
     Naime, o čemu se radi. Grupa mladih ljudi, poslala je na više adresa, kako medijskih tako i ostalih, pismo u kojem oni upozoravaju na to da veći broj nastavnika i profesora osnovnih i srednjih škola ispunjavaju uslove za odlazak u penziju ali oni to nikako i da učine. Time oni direktno onemogućavaju zapošljavanje mladih i stručnih ljudi. Godine školovanja bile su " uzalud potrošeno vrijeme" jer to svoje stečeno znanje ne mogu da prenesu na druge. U ovom pismu oni upozoravaju odgovarajuće organe i javnost a pozivaju i odgovarajuću inspekciju da provjere njihove navode i preduzmu potrebne mjere.
     Na ovo pismo odmah su reagovali neki od "prozvanih" sa njihovog spiska. Ne samo da su kategorički odbacili tačnost informacija koje su tamo navedene "jer oni koji su to pismo pisali očito nisu baš najbolje informisani" nego nisu odbacili mogućnost da se radi o još jednom nizu igara kojim neki, koji vuku konce iz sjene, vraćaju stare dugove i prikupljaju poene za budućnost.
     Da li je ovo baš ovako treba neko da i zvanično kaže, potvrdi ili negira. Koliko smo mi upoznati sa slučajem elementi za optužbe prosvjetnih radnika na ovu temu sigurno postoje ali da prosvjetari ( ili baš svi koji se navode u pismu) i nisu tako "crni" kako se piše. Uostalom, sače- kaćemo .... ili da se slegne prašina ( kao bezbroj puta do sada), ili da se ovaj problem riješi kako to i zaslužuje - "ni po babi ni po stričevima".

Nakon kupovine kuće za bosanske gradjane u Velikoj Britaniji Kuća za spajanje ljudi       Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH, Sektor za iseljeništvo, povodom kupovine "Bosanske kuće" naših ljudi u Velikoj Britaniji poslao je pismo slijedeće sadržine: Poštovani,       Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH, sektor za iseljenišvo, ovim putem upućuje iskrene čestitke povodom kupovine Bosanske kuće – vlastitog objekta UK Networka, krovne organi- zacije bosansko-hercegovačkih građana u Velikoj Britaniji.       Bosansko-hercegovačka dijaspora treba da zauzima značajnu ulogu u društveno-političkom životu u domovini ali i u zemlji trenutnog boravka.       Stoga se posebno radujemo svakim činom koji doprinosi organizovanom povezivanju dijaspore Bosne i Hercegovine.       U uvjerenju da će UK Network i u budućnosti povezivati i afirmirati Bosance i Hercegovce u Velikoj Britaniji istovremeno predstavljajući sponu njihovih interesa u domovini, želimo Vam mnogo uspjeha u daljem radu.       S poštovanjem, Ruzmira Tihić-Kadrić, pomoćnik ministra

  Ključ, 2 februar 2007

---

Svjetsko prvenstvo dijaspore

---

U mjesecu maju, u Minhenu, održaće se Svjetsko prvenstvo dijaspore BiH u malom fudbalu/nogometu.

     IV. Svjetsko prvenstvo dijaspore BiH u malom fudbalu/nogometu koje organizuje SSDBIH održati u SR Njemačkoj, u Minhenu, od 18. do 20. maja 2007. godine.
     Za petak, 18. maja - predvidjen je dolazak i smještaj ekipa, zabava i svečano izvlačenje grupa i odredjivanje parova takmičenja.
     U subotu, 19. maja, od 08,30 sati je svečano otvaranje prvenstva i takmičenje. a od 20 sati planiran je kulturno-zabavni program, druženje u okviru koga će biti upriličena ceremonija proglašenja pobjednika.
     U nedelju, 20. maja je ispraćaj ekipa i gostiju.
     Kao što je poznato, prvenstvo se održava po pravilima FIFA i Sportske komisije SSDBiH.
     Izvod iz pravila:
     - Na prvenstvu može učestvovati samo jedna ekipa iz zemlje u kojoj žive Bosanci i Hercegovci. U slučaju da se iz odredjene zemlje prijavi više ekipa, na prvenstvu će učestvovati ona ekipa čiji je Savez, Zajednica, Klub ili druga asocijacija bh. gradjana član SSDBiH i koja se prva prijavi.
     - Igra se 4+1 (sa golmanom 5 (pet) igrača), a svaka ekipa može brojati maksimalno 12 igrača.
     - Za ekipe smiju nastupati samo igrači amateri, državljani BiH ili državljani zemlje u kojoj trenutno žive, sa jednostavnim dokazom da porijeklo vode iz BiH
     - Za ekipu jedne zemlje mogu nastupati samo igrači koji žive u toj zemlji. Dakle, ne može, primjera radi, igrač čije je boravište u Njemačkoj igrati za reprezentaciju gradjana BiH Engleske
     - Utakmice će suditi profesionalne sudije Nijemci, a takmičarska komisija će biti sastavljena od članova domaćina i SSDBIH.....
     Prijava ekipa: do 15. aprila 2007. godine kod članova Sportske komisije SSDBiH, kod kojih se mogu dobiti i sve dodatne informacije o prvenstvu.

Haris Halilović
Sportska komisija SSDBiH

  Ključ, 30 januar 2007

---

Grbovi i zastave nisu prošli
- MORAJU NA DORADU -

---

Počelo uklanjanje entitetskih obilježja, grbova i zastava, koja su dugo vrmena bila osporavana .

Trenutak skidanja spornih entitetskih obilježja u Parlamentu

     Zbog okolnosti u kojima su nastala, te nasilno promijenjene etničke strukture u BiH, dio imena i obilježja entiteta za pripadnike manjinskih naroda sporan je i često uvredljiv, pa je u više nav- rata bio predmetom intervencije pravosuđa. Ustavni sud BiH je prije dva dana odlučio da van snage stavi entitetske grbove, zastavu Federacije BiH i himnu Republike Srpske. U pojedinim institucijama u Federaciji počelo je uklanjanje spornih entitetskih obilježja, dok vlasti u Republici Srpskoj čekaju da odluka Ustavnog suda bude objavljena u službenom glasniku.
     Dom naroda federalnog Parlamenta prva je institucija u kojoj su prema odluci Ustavnog suda Bosne i Hercegovine uklonjeni entitetski simboli grb i zastava. Sekretar Doma naroda Parlamenta Federacije BiH Izmir Hadžiabdić prvi je uklonio obilježja iz sale u kojoj se zasjeda i svih prostorija u kojima su se nalazili grb i zastava Federacije.
     - Stavićemo državna obilježja. Mislim da su ona sasvim dovoljna u ovom periodu dok ne donesemo nova obilježja entiteta, znači Federacije.
     Posljednje odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine uslijedile su nakon što entitetski parlamenti nisu ispoštovali odluku od 31. marta 2006. godine, prema kojoj su entitetski grbovi, te zastava u Federaciji i himna u Republici Srpskoj ocijenjeni neustavnim jer ne odražavaju interese sva tri konstitutivna naroda. Prema ovoj odluci, sa simbolima Federacije se nisu mogli identifikovati Srbi kao konstitutivan narod, dok u RS-u to nisu mogla druga dva konstitutivna naroda - Bošnjaci i Hrvati.

Rođen novi Ivo Andrić, ali je pobjegao iz BiH Rodni kraj ne prepoznajem       Mladi pisac iz Višegrada Saša Stanišić oduševio je njemačku književnu publiku i kritiku, koja je njegov novi roman "Kako vojnik popravlja gramofon" opisala genijalnim. Ovaj roman je na njemačkom govornom području prvorazredna književna senzacija. Nakon nekoliko uvaženih književnih nagrada, nalazi se u najužem krugu za najugledniju njemačku književnu nagradu Deutscher Buchprais.       Sve ovo, možda i ne bi bilo tako zanimljivo da se ne radi o vrlo mladom piscu, koji je njemački jezik počeo učiti tek kada je zbog rata u BiH, kao četrnaestogodišnjak, izbjegao u Njemačku. Tamoš- nju publiku oduševljava stil ovog pisca te njegovo duhovito poigravanje njemačkim jezikom, na kojem mu mogu pozavidjeti i mnogo stariji pisci koji njemački govore kao materinji jezik.       - Najdraže mi je što upoznajem ljude sa naših prostora koji su preko knjige došli do mene. Oni meni pričaju svoje priče.- , rekao je.       Roman Kako vojnik popravlja gramofon predstavlja priču višegradskog dječaka Aleksandra. Surov rat dolazi u njegov grad i ruši svijet koji je do tada poznavao. Višegrad je rodni grad Saše Stanišića i jasno je da ovaj roman dobrim djelom zasnovan na njegovom vlastitom iskustvu.       - Čim ulazimo u detalje stvari više nisu moj život. Čitava Aleksandrova familija je potpuno izmišljena i uopće ne odgovara mojim članovima obitelji, dok su događaji u Višegradu zasnovani na nekim starim pričama, ali sve je to fikcija. Ja se sjećam stvari i mirisa, ljudi, situacija ali kada sam dole ja znam da je to moje, ali me to odbija. Više tu nema ljudi koji su moji, nema moje raje. Trenutno nema ni lijepih događaja u tom malom gradu Višegradu. Tako da se osjećam kao stranac na vlastitom tlu., rekao je Stanišić.       Roman je u fazi prijevoda na "naše" jezike i čitatelji u BiH će djelo moći uskoro vidjeti u izdanju sarajevske izdavačke kuće "Baybook". - Nisam se odlučio sam da prevedem roman, jer naše jezike ne poznajem dobro, našalio se Stanišić.

  Ključ, 12. januar 2007

---

2007 - kao i prethodne ?
- DA LI ĆE SE NEŠTO PROMIJENITI -

---

Proslava Nove godine je već iza nas, život se polako vraća u 'normalu" i starim problemima.

     Nova godina 2007 počela je kao sve njene prethodnice - mahmurlukom poslije proslava na kojima se nemilice jelo i pilo (što bi ĐB rekao "konzumiralo") u velikikm količinama.
     Nova godina nas je iznenadila i velikim oscilacijama u temperaturi. Bilo je i snijega i niskih temperatura ali isto tako i onih koje su se toliko popele da su izmamile šetače na ulice i natjerale nas da poskidamo zimske jakne, skinemo kape i šalove. Ponovo su se aktivirale. bašte kafića , kafe i pivo se ispijalo napolju što više prilici kasnom proljeću nego januaru mjesecu.
     Proslava Nove godine je već iza nas, život se polako vraća u normalu i stanovništvo se vraća redovnim poslovima i starim problemima. Početak godine nije bio uvijek veseo. Nažalost, neki ovu a i sledeće godine neće dočekati sa nama. Oni koji su tu suočiće se opet sa starim problemima kojih , nažalost ima ma pretek. Već je najavljenjao poskupljenje osnovnih životnih potreba, od namirnica pa do struje i telefonske usluga. Tu se ništa ne može... monopol je gadna stvar. Nezaposlenost ostaje problem broj jedan. Siromastvo kuca na vrata naših ljudi (ako se već i nije uselilo u dobar dio naše populacije). Političari, izgleda, nemaju želje ili znanja a možda i oboje da se nešto promijeni. Ne možemo se složiti sa činjenicom da se godinama ništa ne mijenja ( ako se izuzmu promjene na lošije i "umivanje" čaršije pred izbore i koje treba da odvrati pažnju sa pravih problema). Obećanja ostaju samo obećanja i onda kad političari dobiju priliku i mogućnost da od njih nešto ostvare, u momentu kad se dočepaju funkcije.
    S vremena na vrijeme procure informacije koje uzdrmaju učmalost čaršije i probude nade ljudi. Opet se priča o posjetama delegacija "privrednika" koji su zainteresovani za kupovinu i pokretanju proizvodnje i nekadašnjem gigantu ŠIPAD-u. Sad su na red došli Francuzi koji su "zagrizli" i time pokrenuli čitavu lavinu nagadjanja hoće li ili neće kupiti ovog posrnulog diva. Ostaje nam samo da čekamo i da da se nadamo da će ovaj put biti drugačije nego prethodni kad se vlasnik pojavio samo jednom i nikad više. Da može biti i gore od ovog slučaja potvrdjuje i brujanje čaršije da su drugi slučajevi privatizacije prošli i gore od ovog. Šta će biti od svega ovog tek će vrijeme pokazati, da li je došlo do primanje mita i potkupljivanja "važnih lica" naše već dobro "operušane" čaršije. Da li su neki dobro napunili svoje džepove izdajući razna odobrenja i kršeći općinske odluke za "dobrobit svih nas". Vidjeće se i čuće se...

     Kad se sve dobro sagleda i malo razmisli, ni ova , 2007 godina, neće se puno ili ništa razlikovati od njenih prethodnica. Nažalost !

... Ko se još ne sjeća gostovanja prelijepe prvakinje sarajevske opere, naše BH splićanke Gertrude Munitić, (ja sam po Brankovom zaduženju prošao čitavu Banja Luku tražeći odgovarajući cvijetni aranžman za nju, a kada sam ga našao i kupio nije bilo žene da se zamnom nije okrenula ili nešto dobacila)... DA BI PROČITALI OVU PRIČU KLIKNITE OVDJE

---

Kako su naši sugrađani u Ključu i u svijetu, dočekali Novu 2007 godinu? Na naš MAIL  pošaljite nam vaše fotografije sa proslave Nove godine koje ćemo, uz prigodan tekst, objaviti na našim stranicama.

---

  Ključ, 1. januar 2007

---

Najludja noć

---

U cijeloj Bosni i Hercegovini svečano dočekana Nova 2007 godina - ipak najveselije, uz pjesmu i vatromet, bilo je na trgovima.

     U većini gradova u BiH za doček "najluđe i najduže noći" bila je organizovana proslava na gradskim trgovima, a slavilo se i u krugu porodice, prijatelja i ugostiteljskim objektima. Najveca i vjerovatno naveselija priredba "Pod istim nebom" kojim su građani Sarajeva na platou "Skenderije" dočekali 2007. godinu, a u glavnom programu nastupili su Mugdim Avdić Henda, Halid Bešlić, "Zoster bend" i Hari Mata Hari, koji je prisutne u Novu godinu uveo sa pjesmom "Lejla". Takođe je bio organizovan veliki vatromet.
     Veliki broj Banjalučana Novu godinu dočekao je na Trgu Krajine, uz muzički program, vatromet, valcer i slogan "Banjaluko, od zlata jabuko" kojim je obilježen ulazak u 2007. godinu. U Mostaru je vatromet počeo prije ponoći a na Španskom trgu bila je organizovana zabava, koja je počela u 17 časova programom za najmlađe, a nakon toga je nastavljeno novogodišnje slavlje koje je trajalo do duboko u noć. Svečano je bilo i u Zenici. Građani su Novu godinu čekali kod Robne kuće "Bosanka" pod sloganom "Zenico, volimo te". Više hiljada Prijedorčana Novu godinu dočekalo je na otvorenom. Najveći broj Bišćana staru godinu isplatio je skromnije nego prethodnih godina. Ipak, kao i do sada, najveselije je bilo u centru Bihaća, gdje je 2007. godinu na otvorenom dočekalo nekoliko hiljada, pretežno mladih stanovnika ovog grada. Za dobru zabavu na proslavi pod motom "Više osmijeha u 2007. godini" bili su zaduženi mladi lokalni bendovi.
     Naši sugradjani su novu godinu dočekali u restoranima i kafićima gdje se uz gromoglasnu muziku, uz obilje jela i pića dočekivala Nova godina. Ipak najveći broj je doček upriličio u kućama uz domaću trpezu. Tačno u ponoć na sve strane se začula kanonada eksplozija petardi a nije isključeno i nečega drugog... Proslava Nove godine je već iza nas ...sad se treba okrenuti svakodnevnom životu i problemima koje on donosi.

---

DA BI SE VRATITLI OPET NA ARHIVU KLIKNITE OVDJE

---