U Kamičku, nedaleko od Ključa, nalazi se jedna stara kula iz Osmanskog perioda. Po nekom pravilu oko svakog starog Bosanskog grada žive porodice Dizdarević koji u Bošnjačkoj tradiciji izvorno predstavljaju čuvare kule, borce, kao što su na primjer Bajraktarevići nosioci zastava.
       Medina Dizdarević ima 14 godina, ne poznaje tradiciju koliko poznaje borilačke vještine. Svi u njenoj porodici, a pogotovo otac Fuad (37) i djed Smail (66) su čvrsti i žilavi zemljoradnici. Medina je snagu i izdržljivost imala od koga naslijediti, međutim njen ljepuškast izgled teško se može povezati sa sportom kojim se bavi. Da kojim slučajem živi u Sarajevu bez imalo dileme bila bi mis sporta. No i pored šarma, kojeg bez sumnje posjeduje, njen glavni adut je brz i snažan udarac. Prije par dana na međunarodnom turniru u Bužimu, gdje su učestvovale ekipe iz Hrvatske, Češke, Slovenije i Njemačke, Medina je osvojila zlatnu medalju i modricu na lijevom oku.
       Već dvije godine za redom osvaja titulu sprtiste godine u Sanskom Mostu (iako je iz Kamička, koji pripada Ključu, sanjani je svojataju, takva je naša sudbina da nas uvijek cijene više u tuđoj čaršiji nego u svojoj. op. F.B.).
       Njen trofejni ormar je pretrpan, ima dvije zlatne medalje iz Ljubljane, zlato iz Slavonskog Broda, zlato iz Osijeka, Bihaća i mnogo drugih priznanja. Prije deset dana vratila se sa BH reprezentacijom sa svjetskog prvenstva u kik boksu iz Talijanskog grada Carara. Osvojila je srebrnu medalju izgubivši u finalu od osmostruke svjetske prvakinje Ane Zorne. Medina je uporna i tvrdoglava, kada je isto tako izgubila u Slavonskom Brodu od Vane Ergić iz Hrvatske, Medina se slomila trenirajući dok je nije porazila u Osijeku. Kaže da će isto učiniti i sa Anom.
       »Od malena sam voljela borilačke sportove, divila sam se svojoj rodici koja je trenirala karate, gledala sam borilačke filmove, posebno Žan Kloda Van Dama« govori Medina.
       Njen trener iz Tae kwon do kluba "SEED" Husein Bećirević sjeća je se kada je prije pet godina došla na upis, "Bila je sitna sa naočalama, mislio sam da od nje neće biti ništa, bogami sam se prevario", priča Husein.
       Jedno vrijeme Medina je razmišljala da odustane od sporta, na jesen treba da se odluči hoće li upisati gimnaziju ili nešto drugo. Boji se da neće imati vremena, nezgodno joj se pojavljivati u školi sa modricama, postaje djevojka, ali sve je to uz podršku roditelja, nastavnika i trenera prebrodila. "To je takav sport, često dođe plava, krvavog kimona, razbijenog nosa, usana, teško da može i supu jesti« govori njen trener »krvav je to sport, nemojte misliti da ona trenira aerobik."
       Njen djed Smail gine za svoju unuku. Kada ode na takmičenje on po cijelu noć nervozan hoda oko telefona ponavljajući "Što ne nazovu, što ne nazovu?". Drago mu je kad čuje da je pobijedila, međutim to nije razlog, kada je vidi sa modricom obavezno reaguje u stilu "Ma koja je to uradila da je ja vidim". Medina je odličan učenik, a osim toga prošle godine dala je hatmu, počevši učiti iz Kurana. Na pitanje koji joj je udarac najjači i prije nego što se Medina snašla majka Rubija je odgovorila kao iz topa "joko geri", na što su se svi grohotom nasmijali. Pred ovom mladom super sportašicom stoji sjajna budućnost, ukoliko pronađe prave sponzore jer je besparica nesalomljiv protivnik talentovanih. Njen trener želi naglasiti da su na svjetsko prvenstvo išli sa pozajmljenih 2 000 KM.
       Njeni roditelji ne rade, otac Fuad tek povremeno pogodi neki posao u građevini. Od škole na poklon je dobila patike i tromjesečnu kartu za školski autobus. Političari obećavaju samo oko izbora o poslije se ne desi ništa. Medina se trenutno priprema za dva međunarodna turnira koji će se za nekoliko dana održati u Karlovcu i Austriji. Takmičarke njene kategorije pomalo i strahuju od nje. Borbena je i uporna, razmišlja o potezima, a kada uoči protivničku slabu tačku postaje brza kao vjetar.